Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta zalaže se za Europu koja "poštuje svoje kršćanske temelje", Božo Petrov poručuje da ga "u prvom redu zanima vraćanje Europe kršćanskim korijenima".

Kandidatima Domovinskog pokreta i Mosta puna su usta kršćanskih vrijednosti koje ističu kao protutežu rodnoj ideologiji, pravima seksualnih i drugih manjina, "ekofašizmu", otvaranju granica, osobnim slobodama, jednakosti i ravnopravnosti svih građana. 

Ništa manje od toga nismo ni očekivali.

Međutim, kako se ove poruke iz kampanje uklapaju u nedavnu propovijed riječkog nadbiskupa Mate Uzinića?

"Mi kršćani kao da smo postali jedna od najnetolerantnijih skupina u društvu", poručio je prije nekoliko dana u svojoj propovijedi Mate Uzinić, upozoravajući na sve učestalije slučajeve incidenata i nasilja u hrvatskom društvu.

Kristov put

"Umjesto da u kontekstu Sinode o sinodalnosti raširimo prostor svoga šatora, svoje srce, a onda i prostore svojih crkava i zajednica, da bi bilo mjesta za sve, mi nekako i dalje tražimo načine na koje ćemo sve to suziti", kazao je riječki nadbiskup i dodaje: "Vidimo, nažalost, incidente koji su sve učestaliji prema stranim radnicima, a tu su i izborne izjave političara koji grade svoju popularnost na smanjenju manjinskih prava. To nije Kristov put, ali je znak za nas kršćane".

Dok Uzinić upozorava da su kršćani postali jedna od najnetolerantnijih skupina u društvu, kandidati Domovinskog pokreta, Mosta, ali i neki drugi, upravo pod egidom kršćanstva i kršćanskih vrijednosti u predizbornoj kampanji žele suziti prostor slobode, šire netrpeljivost, nesigurnost, čak i strah među biračima.

Koje kršćanstvo zastupa Uzinić, a koje zastupaju Bartulica, Petrov i drugi?

Širenje kršćanstva

O kakvim kršćanskim korijenima Europe se uopće može govoriti, kad je kršćanstvo naknadno stasalo na ovom kontinentu, širilo se ognjem i mačem, istrebljivalo druge vjere i poganske religije, potom spaljivalo, zarobljavalo, istrebljivalo sve koji su se protivili kršćanstvu kao dominantnoj religiji?

I danas se političke snage pod egidom kršćanstva okreću prema strancima, prema migrantima, radnicima i doseljenicima druge vjere ili boje kože, prema gejevima, transrodnim osobama, prema ženama, prema liberalima i globalistima... Popisu očito nema kraja.

Pod parolom promocije kršćanskih vrijednosti govori se o nekakvoj zaštiti naroda od širenja drugih vjera i religija, od širenja prostora slobode pojedinca, od onih koji naprosto žele živjeti svoj život ili raspolagati svojim vlastitim tijelom. Pa čak i slobodno se odijevati, da ne kažemo i slobodno voljeti.

Je li onda nadbiskup Uzinić u pravu kad proziva kršćane kao "najnetolerantniju skupinu u društvu"?

Tko utječe na djecu?

Zastupnici Domovinskog pokreta prijete spaljivanjem zastava na Povorci ponosa, kandidati Mosta prijete ispisivanjem djece iz javnih škola, govore o "pogubnom širenju i nametanju rodne ideologije na najranjivije u našem društvu, a to su djeca'', premda se upravo kroz vjeronauk i prisutnost vjerskih manifestacija u javnim školama djeci nameće jedna ideologija i svjetonazor.

"Kršćanstvo je oblikovalo europsku civilizaciju koja je svijetu podarila najveće intelektualne, umjetničke i tehnološke vrijednosti", poručuje Stephen Bartulica, kao da Katolička crkva nije bila ta koja je progonila slobodnomisleće intelektualce, spaljivala knjige, promovirala samo jednu Istinu temeljenu na samo jednoj knjizi.

A moderna Europa danas napreduje upravo zahvaljujući različitostima i slobodama, a ne zbog zatvaranja u vrlo skučene, a po Uziniću i "najnetolerantnije", okvire tobožnjih kršćanskih vrijednosti.

Širenje šatora

Uzinić traži "širenje prostora svog šatora da bi u njemu bilo mjesta za sve", dok političke stranke i pojedinci traže načine na koji će taj prosto što više suziti. Neke će naprosto izbaciti, ostale prisiliti da se pokore.

Nadbiskup Uzinić želio bi pod skute kršćanstva primiti što veće skupine društva, promovirajući toleranciju, razumijevanje i ljubav, a Bartulica, Petrov i drugi mašu kršćanstvom kao pravedničkom batinom nad glavama svih onih koji žele izboriti svoja prava i slobode u modernoj sekularnoj Europi.

Mate Uzinić se obraća vjernicima, a stranke se obraćaju biračima. Uzinić širi nadu, stranke šire strah. Uzinić javno poziva, stranke javno prijete.

Tko se tu onda može pozivati na kršćanske korijene?