Iako presude ne mogu vratiti živote ljudi, a vjerojatno niti jedna presuda ne bi zadovoljila bližnje, ipak mislim da se ne može reći da je pravda zadovoljena. Kazne u našem pravosuđu nisu adekvatne. Teško je reći tko je odgovoran te jesu li možda odgovorni neki koji uopće nisu bili optuženi.

Priča nam to Barbara Gaj, kći Emila Gaja (54) koji je poginuo u srpnju 2009. u jednoj od najtežih željezničkih nesreća u Hrvatskoj. U Rudinama je tada poginulo šestero ljudi, a 55 ih je ozlijeđeno. Nakon što je splitski Županijski sud 2014. donio osuđujuću presudu za dvojicu optuženih - tadašnjeg šefa ekologije u HŽ Infrastrukturi, Ivicu Medaka i savjetnika u tvrtki Intrade, Jozu Bazinu - Vrhovnom sudu trebalo je gotovo pet godina da tu presudu potvrdi. S desetljetnim odmakom, obitelji žrtava složno tvrde da je suđenje predugo trajalo. Emilova kći Barbara kaže da joj je bilo mučno pratiti tijek suđenja, kada su na vidjelo izlazili svi propusti.

- Nije se gledala sigurnost, nego samo ušteda na vremenu i novcima. A to je suština. Da se vodilo računa o sigurnosti i životima, danas bi moj otac bio živ! Nismo šokirani odlukom Vrhovnog suda, najviše smo razočarani. Sve je predugo trajalo. Deset godina smo se svi izmrcvarili i podsjećali kako smo ostali bez najbližih. Nadam se da je ovaj slučaj nekako uzdrmao ljude i da se više nikada neće ponoviti - kaže Barbara. Njen stric Marko Gaj posebno se osvrnuo na duljinu trajanja postupka.

- Sramota je da se ovaj slučaj vuče godinama. Nama je tako kako je, ali zbog budućih slučajeva nadam se da će se takvi postupci ubrzati - naglasio je.

U Rudinama je tog kobnog srpanjskog dana nagibni vlak koji vozio iz Zagreba za Split izletio iz tračnica. Pruga kojom je vozio prethodno je pošpricana sredstvom protiv korova, što je sud kasnije proglasio glavnim uzrokom nesreće. Živote su izgubili Barbarin tata Emil Andrić Gaj, Mirna Rogan (70), Krešimir Tajbar (55), Francuskinja hrvatskog podrijetla Lorraine Bodet, Domagoj Alvir (21) te najmlađa žrtva, studentica Petra Radić (19).

- Nikoga ne osuđujemo i nismo nikoga tužili. Naš gubitak je neizmjeran i nenadoknadiv. Vrijeme leti, ali bol ne prolazi, samo se čovjek nauči živjeti s njom. Za presudu ne znamo i ne želimo znati, a niti je komentirati - kratko nam je rekla Slavica Alvir, majka poginulog Domagoja. Osuđeni Bazina mora u zatvor na tri, a Medak na četiri godine. Najavili su žalbu Ustavnom sudu.