Nakon 12 godina, u Hrvatsku stiže ‘Mala četrnaestogodišnja plesačica’, najpoznatije kiparsko djelo poznatog francuskog umjetnika Edgara Degasa. Bio je izuzetno napredan kiparski rad za 1881. godinu, no javnost ju je ipak popljuvala i naslovi su vrištali “Zašto je tako ružna?”. No danas, njezine se ljepote svijet ne može nagledati i svi je žele vidjeti uživo.
U organizaciji 24sata i uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba, 14. svibnja u Galeriji Klovićevi dvori otvara se izložba vrhunskih umjetnina iz kolekcije privatne izraelske zaklade MT Abraham (MTA) pod nazivom “Od boemstva do vječnosti”. Stotinjak umjetničkih djela, među kojima je i “Mala četrnaestogodišnja plesačica”, stiže iz Mostara, iz ugledne galerije “The Hub of Fine Arts”, koja je otvorena 2022. godine. Zaklada MTA posjeduje jednu od 29 brončanih verzija ‘Male četrnaestogodišnje plesačice’, koje su dio velikih muzejskih kolekcija širom svijeta.
Originalna voštana skulptura bila je u vitrini dok ju nije 1956. kupio financijaš Paul Mellon. Donirao ju je Nacionalnoj umjetničkoj galeriji u Washingtonu 1985. godine.
Degasu je balet bio strast
Edgar Degas, uz Henrija Matissea i Amedea Modiglianija, jedna je od najvećih zvijezda izložbe.
No, tko je bio francuski umjetnik Edgar Degas (1834. - 1917.) čijim se djelima danas svijet klanja?
Potječe iz obitelji bankara. Otac je podržavao njegovu sklonost crtanju i kopiranju djela starih majstora u Louvreu i čak je pretvorio jednu sobu u kući u atelijer. Međutim, zahtijevao je da mu sin upiše studij prava. Degas je napustio pravo nakon dvije godine i upisao se na umjetničku akademiju École des Beaux-Arts u Parizu. Studirao je i klasičnu umjetnost u Italiji. Želio je slikati povijesne prizore te je često kopirao slike u Louvreu. U ranim 1870-ima počinje se zanimati za teme rada i dokolice u gradovima, pa njegove slike prikazuju pralje, peglače, balerine i glazbenike. Redovito je promatrao sate plesa u Pariškoj operi, Hippodromeu i drugim mjestima. Balet je bio njegova najveća umjetnička strast. Obične plesačice i baletne trupe zanimale su ga više od zvijezda.
Djevojčice s pariških ulica
Degas je najčešće portretirao djevojčice na rubu siromaštva, kojima je balet u to doba bio jedini izlaz, način uspinjanja na društvenoj ljestvici. Njegov suvremenik, pjesnik Paul Valéry, najbolje ih je opisao: “Plesačica u Degasovom djelu nije utjelovljenje ženskog šarma, već borbe za preživljavanje žene iz niže srednje klase, opterećene i izobličene radom”. Jedna od tih djevojčica bila je Marie Genevieve van Goethem, kći pariškoga krojača i pralje, prepoznatljiva po svojoj dugoj, raspuštenoj kosi. Bila mu je model za skulpturu ‘Mlada četrnaestogodišnja plesačica’, a koja se često opisuje kao „najpoznatija balerina na svijetu“.
Degas je skulpturu plesačice, djevojčice koja sanja o sjajnoj baletnoj karijeri, ali ostaje jednostavna djevojčica s pariških ulica, napravio u vosku. Obukao joj je pravu baletnu suknjicu, korzet prekrio žutim voskom i napravio nabore na njezinim čarapama. Mala četrnaestogodišnja plesačica, predstavljena na šestoj Impresionističkoj izložbi 1881. godine u staklenoj vitrini koju je dizajnirao sam umjetnik, šokirala je javnost naviklu na idealizirane mramorne kipove nimfi i boginja.
Nitko nije cijenio plesačicu
Kako javnost nije cijenila skulpturu, Degas ju je povukao s izložbe i držao je „plesačicu modeliranu u vosku u staklenom kavezu u prostranoj sobi u potkrovlju koja je imala veliki balkonski prozor (ne osobito čist) na kojem su se svjetlost i prašina veselo stapale… Riječ je o atelijeru na zadnjem katu zgrade, a u kojem je pjesnik Paul Valéry vidio Malu plesačicu.
Priča o Degasovim skulpturama počela je neposredno nakon njegove smrti, 1917. godine, kad su dva vodeća pariška trgovca umjetninama, ujedno i izvršitelji oporuke, Paul Durand Ruel i Ambroise Vollard, ušli u atelje na adresi Boulevard de Clichy 6, u četvrti Montmartre. Tamo je bilo 150 skulptura, no neke nisu bile dovršene, neke su bile slomljene. Pariški trgovci izdvojili su one koje su bile dobro očuvane. Bilo ih je 74. Umjetnikova je obitelj dozvolila da se naprave 22 odljeva svake skulpture (iako Plesačica, doduše, ima 29, mahom su u vodećim muzejima te u nekoliko privatnih zbirki) i za svaku se vodi računa gdje je.
Za one pronađene u pariškoj ljevaonici 2004. godine nije se ranije znalo da postoje, no stručnjaci su dokazali autentičnost odljeva.
Vrhunski umjetnici u Klovićevim dvorima
Umjetnička zbirka Zaklade MTA, nastala prije 20 godina, posjetiteljima će pružiti nesvakidašnji uvid u umjetničke pokrete 20. stoljeća: fovizam, kubizam, futurizam i apstrakcionizam. Mnoga od njih hrvatska će publika vidjeti prvi put.
U Klovićem dvorima publika će vidjeti i slikare poput Augustea Chabauda, kojem je unikatni ekspresivni umjetnički izražaj priskrbio jedinstveno mjesto među fovistima, ili pak Ortiza de Záratea, prijatelja Pabla Picassa iz mladosti. Talijanske futuriste predstavljaju Enzo Benedetto, Vittorio Corona i Fortunato Depero. Tu su mađarski umjetnici uključujući Bélu Kádára, Lajosa Tihanyija i Huga Scheibera. Izložba, naravno, odaje i počast ženskoj umjetnosti. Vodeća mjesta nesumnjivo zauzimaju francuski slikari. Zbirka predstavlja cijelu kohortu umjetnika bez kojih bi bilo nemoguće zamisliti povijest moderne umjetnosti.
Tu spadaju fovisti Louis Valtat i Maurice de Vlaminck, Henri Manguin, Auguste Herbin i Jean Puy, pa teoretičari kubizma Albert Gleizes i Jean Metzinger, koji je predstavljen ne samo šarmantnim fovističkim portretom zapanjujućeg porijekla nego i kasnijom nepredmetnom apstraktnom kompozicijom.
Ova izložba jedinstvena je po tome što rekreira najširu panoramu umjetničkog života ne samo u Europi nego i u Latinskoj Americi te u Sjedinjenim Američkim Državama.