Što se tu još može komentirati? Da se čekalo 21 godinu da se nađe ubojica? Da nije tragično i ironično, bilo bi smiješno, burno je na vijesti o uhićenju reagirao Alen Dedić, sin ubijenog bankara Ibrahima Dedića.
Dedić, vlasnik prve privatne Promdei banke, ubijen je 3. srpnja 1999. u klasičnoj “sačekuši”. Izrešetala su ga trojica u ulazu u Ivekovićevoj ulici u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Cijelo vrijeme kruži priča da je mog oca ubilo podzemlje. Vjerojatno nije bilo podzemlje, nastavlja Alen Dedić. U glasu mu se miješaju ljutnja i gorčina.
U vrijeme očeva ubojstva imao je 18 godina. Ne vidi koja je svrha uhićenja ubojice nakon toliko godina, osobito jer nalogodavac i dalje nije poznat.
Tko stoji iza ubojstva?
- Znate kako to ide, mafija prvo da opomenu, netko mora narediti da se nekoga smakne. On je zvjerski smaknut - rekao je Alen te dodao da su ga policajci u srijedu navečer nazvali i javili da su uhitili dvojicu koje sumnjiče za zločin.
- Znate što sam ih pitao? Pitao sam ih zašto su ga ubili? Što im je smetao? Ne ubija se nekoga zbog 300 kuna, mene zanima tko stoji iza svega. Nadam se da će jednog dana i to izaći na vidjelo - uzrujano je govorio. Priznaje da ga je vijest o uhićenjima jako potresla. Ponovno mu je to otvorilo neke stare rane.
- Pisalo se da su ga pogodila tri metka. On je imao 30-ak rupa na sebi. Bio je izbušen kao ‘švicarski sir’. Znam jer sam mu prije sprovoda vatom popunjavao rupe. Zadnji metak ubojica mu je ispalio u glavu kako bi ga dokrajčio - priča Dedić, koji se trenutačno nalazi u Njemačkoj.
Tvrdi da je sve počelo 2009. godine nakon što je tužio Republiku Hrvatsku na sudu jer nije zaštitila njegova oca iako je na njega pokušano šest atentata te je molio za pomoć. Tražio je odštetu od deset milijuna kuna, no tužbu je izgubio u svibnju prošle godine. Presuda je kasnije potvrđena, no, kako nam je potvrdio njegov odvjetnik, zatražili su reviziju na Vrhovnom sudu.
- Nećemo stati. Idemo do kraja, do Ustavnog suda i suda u Strasbourgu ako treba. Sve je funkcioniralo dok je Ibrahim bio živ. Samo 24 sata nakon njegove smrti sve je palo u vodu, potonulo kao ‘Titanic’. Ako je bilo problema, što nisu sve zatvorili? - pita se Ibrahimov sin. Kaže i da je preko noći nestalo sve što je njegov otac godinama stvarao.
Preko noći ostao bez svega
- Ispalo je da Ibrahim Dedić nema ništa osim auta i stana. Nakon stečaja oduzeli su mu 22 poslovna prostora, koja su bila na njegovo ime. U Ulici kralja Držislava, kraj ‘džamije’, imao je prostor od 800 do 900 četvornih metara. Tamo je bilo sjedište banke. Htio sam ga posjetiti prije nekoliko godina, nisu mi dali. Pitao sam čiji je to prostor, pet godina je zjapio prazan, rekli su mi da za njega nije riješen status, da je to ničije. Pa kako može biti ničije - ljutio se Alen Dedić.
Pojašnjava da je iz Hrvatske otišao kad je shvatio da mu tu nije mjesto. Ogorčen je jer mu država nije pružila nikakvu podršku. Otac mu je ubijen, a ubojice su na slobodi već 21 godinu. I danas policija ima samo jednog osumnjičenog, za drugoga nemaju dokaza koji bi ga povezali za slučajem, a treći je nepoznat, kao i nalogodavac. Njegovo se ime vjerojatno nikad neće doznati. Ibrahimovu sinu to ostavlja gorak okus u ustima.
Tražili su dva milijuna DM-a
- Godinama su u tom ulazu bile rupe od metaka, tek su nedavno zakrpane - prisjeća se. Pitamo ga što je s tajanstvenom plavušom koja je navodno bila s njegovim ocem prije ubojstva.
- Ne znam ništa o tome. Ona je, kao, došla, dala izjavu na policiji i poslije se više nikad nije spominjala. Svašta se pisalo o njemu nakon ubojstva, sve najgore. Deset godina je vodio posao, dolazili su mu svi uglednici. U njegovu banku je u godinu dana došlo 365 kontrola. To je jedna kontrola svaki dan! Čovjek je rekao, upozoravao da će ga ubiti, i ubili su ga. Rekao je da su ga ucijenili za dva milijuna maraka. Javno je to rekao na TV-u i nakon toga je ubijen - priča Alen. Potvrdio nam je da će, ako do njega dođe, dolaziti u Hrvatsku pratiti suđenje.
- Želim pogledati ubojici u oči. Uništio mi je život, uzeo mi je osobu koja mi je toliko značila - kaže nam za kraj.
Iako je zagrebačka policija u srijedu navečer uhitila dvojicu i privela ih na ispitivanje u sjedište kriminalističke policije u Heinzelovoj, tijekom jučerašnjeg dana utvrdili su da jedan od njih nema veze s događajem te su ga pustili.
Na ispitivanje u državno odvjetništvo tijekom četvrtka doveli su samo Tomislava Viktora Basu (49), kojega sumnjiče da je sudjelovao u ubojstvu Ibrahima Dedića.
Kako su znali da traže upravo Basu, pitanje je na koje jučer nitko nije želio odgovoriti.
Što se tiče drugog muškarca kojega su priveli, on je Basin prijatelj iz ratnih dana. Njemu se navodno Basa obratio prije dolaska u Hrvatsku kako bi ga pitao zna li kojeg inspektora u Heinzelovoj. Zanimalo ga je zbog čega ga zovu na razgovor. Prijatelj mu je rekao da ne zna nikoga, a kako je policija već pratila s kim Basa kontaktira, priveli su obojicu na razgovor. Nije dugo trebalo kako bi utvrdili da drugi muškarac nema nikakve veze sa slučajem, zbog čega su ga, na kraju, i pustili. Basa se u policiji branio šutnjom te je vrlo vjerojatno šutio i tijekom ispitivanja u odvjetništvu.
A tko je bio ubijeni bankar Ibrahim Dedić? Rijetki susjedi koji još žive u Ivekovićevoj 17 i koji ga se sjećaju imaju različito mišljenje o njemu.
U to sam vrijeme bio klinac i prema nama je uvijek bio dobar. Znao nam je dati 50 kuna da se počastimo, rekao nam je stanar Ivekovićeve. Tog 3. srpnja 1999., kad je Dedić ubijen, naš sugovornik se vratio kući oko 22 sata.
Spor oko poslovnice banke
- Dvije prijateljice su ostale vani i sve su vidjele. Rekle su da se Dedić pozdravio s misterioznom plavušom. Ona je otišla na jednu stranu, a Dedić je bio u ulazu kraj stubišta. Ubojica je zapucao na njega s ulaznih vrata. U pucnjavi je i on ranjen te je ostavio krvavi trag na jednom od parkiranih vozila ispred ulaza za koje se primio tijekom bijega. Dedića su našli kako leži na samom pragu, pritisnut ulaznim vratima. Plavuša se nije osvrtala ni vratila nakon pucnjeva - prisjećao se mladić.
Dodao je da je Dedić iza zgrade držao autobuse u kojima je imao luksuzne barove. Ponekad bi ih znao pustiti da se igraju u njima. Kaže da se vodio spor oko prostora u zgradi u kojemu je Dedić otvorio prvu poslovnicu Promdei banke.
- On je tvrdio da su mu stanari to dali na korištenje i da im je on za to platio. Suvlasnici su smatrali da je to vlasništvo stanara jer je to nekad bio prolaz koji su koristili svi. Međutim, sad je to vlasništvo države, odnosno Ministarstva državne imovine - pojasnio je.
Stariji stanar sa sijedom bradom Ibrahima Dedića pamti kao “najobičniju lopužu”.