Pri dolasku na motokros stazu u Kozarevac kraj Kloštra Podravskog, čuo se samo zvuk motora. Iza brdašca odjednom je iskočio motocikl i uz prasak blata pri slijetanju odjurio dalje.
Bila je to 11-godišnja Enola Šamu, vozačica motokrosa.
- Ona je sad u svojem elementu. Ovo joj je prvi put da vozi na novome motociklu, i to nakon dulje stanke. Strpite se jer ona neće stati radi bilo čega - kroz smijeh dodaje majka Nataša. Cijelo vrijeme dok smo razgovarali s majkom, Enola je vozila stazom, a tu i tamo je tek stala da se posavjetuje s ocem Dejanom, koji joj je sugerirao u kojem zavoju mora prije dati gas, a u kojem gubi vrijeme. No i samo gledajući Enolu, mogli smo shvatiti kako je riječ o velikom talentu.
- Prvi put smo gledali motokros kad je imala šest godina. Odmah se željela time baviti, ali smo joj rekli kako je to samo za dečke. Sjećam se kako je bila razočarana. No onda je jednom vidjela da među dečkima vozi curica i više je nismo mogli odgovoriti - priča majka, koja kroz smijeh kaže da ju je sustigla karma.
- Nekoliko dana prije porođaja bila sam baš na ovoj motokros stazi i pitala se koja majka je toliko luda da dopusti ovo svojem djetetu. I evo, sad moja Enola vozi motokros - dodaje.
Enola je počela voziti sa šest godina te joj je prvi motocikl bio prevelik i mučila se s njim. No Enola je svaki dan trčala, radila trbušnjake, sklekove i zgibove kako bi na stazi bila što bolja. Njezina majka kaže kako nikad nije vidjela takvu predanost.
- Strah me. Naravno da me strah. Najradije ne bih da se time bavi. Jednom prilikom bili smo u Austriji na utrci i jedan dečko je poginuo. Rekli smo joj to, a ona nam je odgovorila kako mora ići na trening te da se ne brinem jer joj trening pomaže da postane još bolja i sigurnija - priča Nataša. Tad je do nas stigao otac Dejan, a Enola je dalje vozila ne obraćajući pretjeranu pozornost na nas.
- Sam joj se čudim. Nikad nisam vidio da netko to toliko voli kao ona. Ona živi za ovo. Vjerujte, nisam za ovo, ali imam osjećaj da bih, kad bih joj zabranio, uzeo dio nje. Ona toliko uživa u tome da je to jednostavno postao njezin život - kaže Dejan, koji prati Enolu na svim njezinim utrkama.
- Svi idemo. Spavamo u kombiju, a drugi dolaze kamperima. Financijski je teško, ali izdržimo - dodaje Dejan, koji kaže kako on nikad ne bi sjeo na motocikl i provozao se stazom.
Tad je pozvao Enolu da malo stane i odmori se, a ona je uz vidno negodovanje parkirala motocikl kraj nas.
Dok joj je majka skidala kacigu, pričala nam je kako joj je Enola s dvije godine govorila da nije kao sve cure i da će ona njoj kući donositi pokale.
- Ufff! Ne znam ni sama. Neki dan sam brojila. Mislim da ih ima više od 40, a medalje ni ne brojim - sramežljivo kaže Enola na naše pitanje koliko je pokala donijela majci.
- Želim dostići najveću kategoriju i tamo redovito voziti. Jako volim motocikle i obožavam ih voziti. Za rođendan, kad me pitaju što želim, samo kažem: ‘Kupite mi benzina da se mogu voziti’ - dodala je Enola i nastavila veselo skakati po blatnoj stazi.