Domaće i paranormalno: Puno je viđenja duhova u nas. Pojavljuju se u raznim oblicima - sjenama koje prolaze, čudnim znakovima, viđenjima u ogledalu, konturama u mraku... Najčešće su to duhovi pokojnika. Za vas smo istražili ukleta mjesta u Hrvatskoj i susjednim državama, ali i legende o vampirima i demonima koje lede krv u žilama. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu - Duhovi i demoni!
U selu Zarožje u Srbiji živi samo 1000 stanovnika, a u seoskoj školi ima tek nekoliko učenika. Ipak, mit o vampiru Savi Savanoviću i dalje živi. U mjestu vlada neki čudan mir.
U prastaroj drvenoj vodenici na Rogačici najpoznatiji srpski vampir Sava Savanović pio je krv mještanima 99 godina. Milovan Glišić (1847 - 1908) opisao je dogodovštine u knjizi 'Poslije devedeset godina', a po motivima je snimljen i film 'Leptirica' 1973. godine.
>>> Ekskluzivna reportaža iz sela u Srbiji odakle je vampir Sava
Sava je bio imućan i cijenjen trgovac stokom, ali pričalo se i da je krao po Srbiji i Bosni. Bio je naočit, jak i hrabar. Dugo se nije ženio, a onda se zaljubio u kćer trgovca iz Valjeva. Međutim, njezin otac nije dozvolio brak jer je Sava bio puno stariji od nje. Tada se promijenio. Postao je toliko svadljiv da su ga ljudi počeli izbjegavati. Bio je grub prema posluzi u kući i mlađem bratu Stanku, te njegovoj ženi i djeci.
Nije je mogao oženiti pa ju je odlučio ubiti
Odlučio je ubiti nesuđenu suprugu. Iako je bila bogata voljela je čuvati ovce. Sava je uzeo pištolj i probdio cijelu noć u kućici u dvorištu. Čekao je zoru da djevojka krene na pašu s ovcama. Brat Stanko imao je loš predosjećaj. Vidio ga je kako sprema kuburu za pojas i pratio ga. Iako se bojao da njega ne ubije, pokušao je spriječiti neko drugo zlo.
Sava je nakon pola sata hodanja naišao na djevojku. Pitao ju je želi li otići s njim kući. Odgovorila mu je da ne smije. Okrenula se na tren da pogleda ovce, a Sava je tada izvadio kuburu i pucao joj u leđa. Stanko je iskočio iz grmlja na Savu i počeli su se hrvati.
Pastiri ubili brata ubojice misleći da je razbojnik
Za to vrijeme pastiri, koji su bili u blizini, čuli su pucanj. Dojurili su do njih. Stanko se prestrašio i pobjegao, a oni su mislili da je razbojnik. Jedan mu je pucao u leđa i na mjestu ga ubio. Sava je, preplašen i znojan, nekako ustao i nožem napao pastira koji mu je ubio brata.
Tada su drugi vidjeli tijelo djevojke i shvatili da su ubili krivog. Okružili su Savu i zatukli ga motkama i kundakom. Seljani ga nisu htjeli pokopati na groblju jer je bio ubojica pa su ga pokopali blizu mjesta gdje je poginuo.
Nekoliko dana kasnije proširila se priča kako se Sava povampirio. Seljani su tvrdili da ga viđaju noću kako vreba. Uvukao im se strah u kosti. Odlučili su ga iskopati i izbosti kolcima, ali se Stankova žena usprotivila. Kako bi očuvala tijelo, potajno je sa svojom braćom iskopala i prenijela tijelo daleko u mračnu šumu kraj stare vodenice.
Urušavanje vodenice mještani su shvatili kao predskazanje
Tada je počeo vrebati i piti krv mještanima koji bi došli u vodenicu samljeti žito. S jedne strane vodenice je mračna šuma, a s druge strane stijene. Izgleda sablasno i usred dana.
U studenom prošle godine vodenica se urušila, a mještani su to shvatili kao predskazanje. Strahuju da će se vampir Sava vratiti. Kako bi se osigurali, na kućni prag su stavili glogovo trnje, glogove kolce i bijeli luk, a na zidove su postavili križeve.
Želio ispričati priču na duhoviti način pa skoro umro od straha
Student filmske režije N. K. (28) ispričao je za Pravdu kako je prije tri godine otišao u selo Zarožje snimiti kratki dokumentarni film o prvom srpskom vampiru.
Veliki skeptik želio je ispričati priču na duhoviti način. Odlučio je jednu noć provesti u ukletoj vodenici. Smiješne su mu bile priče mještana koji vjeruju u postojanje vampira Save, a neki su mu i ispričali o susretu s njim. Pokušavali su ga odgovoriti od ideje da prenoći u vodenici jer oni ni preko dana ne vole prolaziti kraj nje, ali student je bio odlučan.
Noć u vodenici promijenila mu je život
Tog prosinačkog dana noć je ionako pala oko 16 sati, a kraj vodenice je bilo još i mračnije. Snimao je malo unutrašnjost i legao spavati na improvizirani krevet uvjeren kako će ujutro svima dokazati kako tu nema ničega nadnaravnog.
Ta noć promijenila mu je mišljenje o vampirima i općenito životu. Negdje oko ponoći zadrijemao je. U nekom trenutku otvorio je oči i vidio da netko stoji iznad njega. Nikakvo škripanje nije ga upozorilo na nečiju prisutnost.
Prestravljeni mladić pokušao je ustati, ali biće ga je rukom prikovalo za krevet. Stisak je bio nevjerojatno bolan i mislio je da će se onesvijestiti. Pokušao je vikati, ali glas jednostavno nije izlazio. Vampir je bio odjeven u starinsku odjeću, a mladiću se čini da je imao bradu. Sava ga je držao nekoliko trenutaka, a zatim se odmaknuo i rekao mu 'svaka ti čast'. Tada je nestao.
Prvi je koji je preživio susret s vampirom Savom
Mladiću je trebalo neko vrijeme da dođe k sebi. Čim je uspio, pobjegao je u najbližu kuću. Ispričao je ukućanima što mu se dogodilo, a oni su mu rekli da je imao sreće. Nitko tko se susreo sa Savom nije ostao živ.
Prespavao je kod njih, a ujutro otišao po kameru u vodenicu. Nije je bilo. Budući da nije imao dokaza o susretu s vampirom, odlučio je šutjeti o tome da ga ne proglase ludim. Ipak, nakon urušavanja vodenice ispričao je priču, ali nije želio otkriti svoj identitet.
Je li priča istinita ili fikcija budućeg redatelja, prosudite sami...
Srpski vampir nije kao u filmovima: Debeo je i crven
Srbi se posebno ponose što su od četiri svjetska povampirenja, dva bila u njihovoj zemlji.
- Vampir je preminuli čija duša nije otišla na drugi svijet. On se prije svega vraća kući kako bi pravio probleme, lupa, otvara vrata stoci, plaši ljude... - objasnio je Ljubinko Radenković s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
Tvrdi kako je stereotip, koji se razvio posljednjih 50-ak godina, da vampir siše krv ljudima. Čovjek se može povampiriti ako se ne poštuje procedura pokopa. Mora se dežurati kod pokojnika da ga ne preskoči mačka ili neka druga životinja. Ne smije se ni prenijeti neki predmet preko njega.
- Srpski vampir po opisu iz rječnika sasvim je drugačiji od onoga kako ih mi zamišljamo. U filmovima su uvijek mršavi visoki i blijedi, a srpski vampiri su debeli i crveni, to su uvijek mješine pune krvi - objasnio je Rastko Ćirić, crtač stripova koji proučava vampire.