Nakon što je u ponedjeljak u 24sata objavljena potresna priča o Davoru Vitasoviću (46) iz Krapna kraj Raše u Istri, Hrvatska je još jednom pokazala da ima veliko srce. Ljudi iz cijele zemlje, ali i inozemstva pohitali su pomoći čovjeku koji živi u ruševnoj zgradi i, kako sam kaže, jede svaki treći dan jer si ne može priuštiti hranu.
POGLEDAJTE VIDEO:
U samo jedan dan, njegov stan napunio se hranom i ostalim potrepštinama:
- Hvala svima iz Hrvatske i iz inozemstva koji mi pomažu. Hvala im od svog srca. Od ponedjeljka od kad je moja priča izašla u 24sata telefon mi ne prestaje zvoniti, kaže Davor na rubu suza i dodaje:
- Imam sad svega za jesti. Neki ljudi mi nude i novac. Nadam se da ću ove godine imati lijep Božić, sretan sam što je tako. Stvarno se nisam nadao da će mi se toliko ljudi javiti.
Trebaju stići i drva za ogrjev
Davor Šverko i njegova kolegica Ivana došli su kod Vitasovića čim su čuli za teške uvjete u kojima živi njihov sugrađanin. Najavili su kako će preko EU fondova pokušati pokrpati krov na zgradi.
Ljudi su prikupili su dosta namirnica duljeg roka trajanja, a trebaju stići drva za ogrjev.
Samo dan ranije Vitasović nam je pokazivao prazan ormarić s hranom.
- Ovako mi je svaki dan. Tri dana jedem, pa tri ne. Jedem samo ako mi susjed nešto donese inače bih umro od gladi. Strop u sobama pada u komadima, a gotovo svaku noć probudi me buka. Zidovi su se ogulili i popucali, a s plafona, na dijelu gdje je luster, iskri kad upalim svjetlo. Čudo da me struja još nije ubila. Živim u tom stanu šest-sedam godina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Drva za ogrjev su mu samo san
Pod je derutan, jedva se hoda, a susjed zbog razine vode u svom wc-u koja se stalno diže čim pusti vodu, koristi moj već dvije godine. U zamjenu mi skuha grah, juhu i donese kad god nešto ima i može - kroz suze nam je sve u jednom dahu ispričao Vitasović. Kaže da o blagdanima ne razmišlja. Božićne lampice ni nema a i da ih ima ne bi ih smio upaliti da se stan ne zapali. Drva za ogrjev su samo san. Razmišlja tek o tome kako će preživjeti dan i hoće li imati komad kruha.
Cijepa drva i uređuje vrtove
- Živim od 1150 kuna socijalne pomoći, a kada platim režije, struju i vodu, nemam ništa za hranu. Možda 50 kuna- kaže. Njegovu priču potvrdila je nekolicina stanara koji također žive u nehumanim uvjetima. Davora je majka ostavila nakon rođenja. Napustio ga je i otac pa je završio u domu za nezbrinutu djecu.
- Odrastao sam u domu i išao u specijalnu školu. Teško je nekome takvom kao što sam ja naći bilo kakav posao pa sam na birou za zapošljavanje još od kraja devedesetih. Stalno pitam ima li posla, a oni odgovaraju da nema. Preživljavam od novca koji dobijem ako me netko zove da mu nacijepam i slažem drva ili uredim vrt. Nitko mi ne pomaže - kazao nam je Vitasović.
Bio sam i u Općini gdje su mi rekli da me ne mogu smjestiti negdje u humanije uvjete i da ne mogu ništa učiniti kako bi mi pomogli. Pitao sam ih i može li se nešto učiniti da se barem popravi krov na zgradi koji se urušava. Odgovorili su mi da se to ne može popraviti jer je zgrada previše derutna, rekao je Vitasović.
Njegovu priču potvrđuje i susjed. - To je sve vezano za krov ove zgrade. Na krovu je pravi pravcati cirkus, a u mojoj sobi prokisne čim padne malo kiše. Jednom prilikom je plafon u hodniku pao samo djelić sekunde nakon što je tim dijelom prošla moja kćer s djetetom. Da je palo na unuče, ne znam što bih napravio. Što se treba dogoditi da netko reagira- pita se Rešid Britvarević-Britva (63) koji je, kaže, dok se moglo sigurno izaći sam neko vrijeme popravljao krov.
Strop je zamalo pao na dijete
- No sada je opasno po život otići na derutni krov pa ga više ne možemo niti barem djelomice sanirati. Svi su obećavali pomoći ali od toga nikada nije bilo ništa. Svi samo obećaju, a kada prođu izbori, mi smo ponovno zaboravljeni. Zgrada je stara osamdesetak godina. Ja u njoj živim od 1981. godine i od tada nitko ništa nije učinio kako bi stanari živjeli u koliko toliko humanim uvjetima- rekao nam je Britvarević. U zgradi živi 20-ak stanara a ima i male djece.
Vitasovićevi kupaonicu već dvije godine koristi susjed Amir Alagić.
- Svaki put mu dođem i pokucam na vrata pitati ga mogu li na wc. Nikad me nije odbio. Naime, čim povučem vodu na mojem vodokotliću u toaletu mi nastane poplava. Morao sam ga prestati koristiti. Davoru zauzvrat skuham grah ili juhu kad god mogu - rekao je Alagić. U Općini su, kažu, upoznati sa slučajem stanara Davora Vitasovića kao i drugih ljudi koji žive u toj zgradi.
'Pomažemo koliko možemo'
- Činjenica je da je zgrada stara i derutna i da život u takvom okruženju nije primjeren. Međutim, Općina daje jednokratnu pomoć Davoru Vitasoviću kad god je to potrebno, a pomažemo mu i na druge načine. Ulažemo napore i činimo sve što je moguće da živi u što boljim uvjetima pa stoga radimo na pronalasku rješenja u suradnji s tvrtkom “Labin stan”, koja je zadužena za zgradu - rekla je načelnica Općine Raša Glorija Paliska.
Davor Vitasović ima brata koji je teško bolestan pa mu ne može pomoći, a sestra, koja živi u Krapnju, također živi u bijedi i ne može mu pomoći. Vitasović se nikada nije ženio i nema djece.