Tata mi nedostaje. Učinila bih sve da nam se vrati. On je moj idol i heroj , napisala je kći (17) Davida Hainesa (44). Hrvatskog zeta otela je militantna skupina ISIL. Objavili su videosnimku na kojoj mu prijete smaknućem.

Haines je, podsjetimo, odrastao u Škotskoj. Radio je na mnogim kriznim područjima, a zarobljen je lani u blizini izbjegličkoga kampa na granici Sirije i Turske. U Hrvatsku je došao 2000. godine , zaljubio se i ostao.

On je od onih koji gladnima ne dijeli ribe nego ih nauči pecati

Ono po čemu ga hrvatski poznanici i prijatelji pamte upravo je ono što i njegova kći s ponosom spominje - veliko herojstvo . Izuzetan je humanitarac koji daje sve od sebe za pomoć drugima. Haines je vodio regionalni ured ABS-a u Kninu i zaslužan je za mnogo projekata koji žive i desetljeće nakon njegova odlaska. Jedan od takvih je projekt poludnevnog boravka djece s poteškoćama u razvoju Udruge invalida sv. Bartolomej.

Haines je zaslužan što danas postoji ustanova koja skrbi o djeci s poteškoćama u razvoju iz Knina i okolice . Počeli su s nekoliko volontera, oboružani samo dobrom voljom. Sad je to ustanova s 13 zaposlenih profesionalaca, koji se u 330 četvornih metara brinu o potrebama 50 djece.

- Mogu reći da bez Davida ovog sigurno ne bi bilo. Baš gradimo novu zgradu, koja će imati 1100 kvadrata i u kojoj ćemo skrbiti o 100 djece. Eh, da nam je Dave sad ovdje! Sve bi bilo izvjesnije, brže i lakše - kaže Jelica Šimunović , tajnica Sv. Bartolomeja.

Kuća mi je bila uništena, a on mi je pomogao u obnovi

Osiguravaju rehabilitaciju djeci i mladima sa smetnjama u razvoju i pomoću raznih terapija i aktivnosti pripremaju ih za samostalan život.

- Sve je počelo 2000. prezentacijom udruga pred stranim humanitarnim organizacijama u Kninu. Mi smo bili mala udruga - ured s pet-šest volontera, bez profesionalaca, koji su išli po kućama obilaziti tu djecu. Haines je prepoznao naš potencijal. Otvorio nam je oči: naučio nas je kako funkcionira civilno društvo u Europi , uputio nas kako se rade projekti, povezao s udrugama u Hrvatskoj i svijetu i pomogao nam u kontaktu s lokalnim i državnim institucijama - sjeća se Vlado Arežina, predsjednik upravnog odbora sv. Bartolomeja. Dodaje kako je Dave bio “uvijek ispred našeg vremena”.

- U svom radu i nastupu Dave je uvijek bio jasan i precizan , atipičan za službenika međunarodnih organizacija koje su djelovale u Kninu. Točno je znao što hoće i znao je prepoznati ljude s kojima to može napraviti. Preko ASB-a nam je osigurao donaciju od 120.000 eura za uređenje prostora , ali to je tek manji dio onoga što je napravio. Netko drugi bi samo proslijedio novac prema napisanom projektu, a Haines je u pregovorima dogovarao sve detalje kako bi bio siguran da će projekt i nakon njega živjeti. Bio je siguran da mi možemo i hoćemo to izvesti i on nam je zato otvarao vrata koja bi za nas inače bila zatvorena. Nije mu bilo važno samo urediti, otvoriti zgradu i otići. On je od onih ljudi koji gladnima ne dijele ribe nego im daju štap za pecanje - govori Arežina.

Haines im je osigurao i sastanak u Ministarstvu zdravstva na kojem je dogovorena potpora djelovanju poludnevnog boravka za djecu s posebnim potrebama u Kninu, ustanova kakvom se tada nisu mogli pohvaliti ni mnogo veći i razvijeniji gradovi.

'Uvijek bi na hrvatskom pitao: Kako si? Svi smo ga zavoljeli'

U zadarskom zaleđu odmah su prepoznali humanitarca Hainesa.

- Da, to je on! Dosta je vremena prošlo, a prije je imao više kose - kazao nam je Stojan Drča (74) iz Kašića nakon što smo mu pokazali Davidovu fotografiju. Upoznali su se 2002. kad se Stojan vratio u Kašić, gdje je živio prije Domovinskog rata, a David radio za ASB. David mu je, kaže toliko pomogao da ga nikad neće zaboraviti.

- S njim sam svakodnevno surađivao oko obnove . Kuća mi je bila uništena u ratu. Ostali su samo zidovi pa smo mi povratnici najprije živjeli u kući koju je ASB prvu obnovio, da imamo gdje spavati dok ne uredimo naše kuće. Prvih dana nosili su nam i hranu, a poslije smo se sami snalazili. Zahvaljujući njemu obnova je uzela zamaha. Bio je vrlo ugodan, ponašao se kao da se oduvijek znamo. Moja kuća je obnovljena 2003. na jesen. Donirali su nam materijal pa smo kuću sami podizali. Sjećam se da je David znao reći “dobar dan”, “dobro jutro” i “kako ste” na hrvatskom, a dobro je pamtio i imena ljudi. Svi smo ga zavoljeli jer je bio veoma poslovan, a opet jako prijatan. Sjećam se kako se trudio pomoći bolesnom mladiću u selu - kazao nam je Drča.