Progovorio je talijanski, ometao predsjedavajuću sutkinju Višnju Strinić kao i rad suda, mijenjao odvjetnike, branio sam sebe, optuživao svjedoke, prigovarao na iskaze, ismijavao dokaze i zahtijevao niz novih vještačenja. Iznio je i suludu obranu u kojem je negirao krivnju spominjući šaptajuće glasove, urote voditelja iz televizijskih emisija, iskre, magije i vragove, sebe pritom opisujući kao božjeg poslanika i drevnog vojnika u misiji. Svakim novim pojavljivanjem na Županijskom sudu u Splitu izazivao je pažnju promjenama imidža i modnog izričaja, a tražio je i da ga oslobode te nominiraju za Nobelovu nagradu za mir.
Sukus je to suđenja Filipu Zavadlavu kojemu se, u ponovljenom procesu, sudi za trostruko ubojstvo usred bijela dana u splitskom Varošu, u siječnju 2020. godine. Prvo je, prema optužnici, na Šperunu oko 15.30 sati iz automatske puške sasuo rafalnu paljbu na Marina Bobana (24) i Juricu Torlaka (38). Boban je preminuo na mjestu, dok je Torlak uspio pobjeći u obližnje dvorište, no naknadno je i on preminuo. Potom je u Radmilovićevoj ulici hicima iz kalašnjikova pogodio i Marina Ožića Pajića (25) koji je također odmah preminuo.
POGLEDAJTE VIDEO:
U veljači 2021. godine Zavadlav je prvi put nepravomoćno osuđen, no pritom nije dokazano da se radilo teškom ubojstvu iz bezobzirne osvete, kao što je u kvalifikaciji djela tražilo tužiteljstvo. Osuđen je za takozvana 'obična ubojstva' pri čemu u presudi sudsko vijeće nije ulazilo u motive. Za svako ubojstvo Zavadlav je dobio po 15 godina što je u konačnici objedinjeno u 40 godina zatvora.
U rujnu 2022. godine Visoki kazneni sud ukinuo je presudu obrazloživši kako je prvostupanjski sud u presudi ispustio sadržaj o okolnostima koje upućuju na motiv za počinjenje kaznenih djela teškog ubojstva te naložio da se u odnosu na ukinuti dio iznova provede rasprava te donese nova odluka koja će se pravilno i potpuno obrazložiti. Naložili su Županijskom sudu u Splitu da posebnu pažnju posvete "utvrđivanju postojanja motiva za usmrćenje tri osobe."
Njegov tadašnji odvjetnik, Branko Šerić izjavio je kako je takva odluka Visokog kaznenog suda bila očekivana, no vrlo brzo Šerić postaje bivši. Sud je Zavadlavu potom kao odvjetnicu po službenoj dužnosti dodijelio Ivanku Šamiju, no ona je odbila preuzeti predmet jer je u drugom slučaju zastupala Jerka Malvasiju, koji se tijekom suđenja Zavadlavu spominje kao njegova moguća meta. Slučaj je preuzeo Darko Stanić, potom Tadiša Milošević, Doris Košta te na kraju, Toni Vukičević. I njemu je Zavadlav pokušao otkazati suradnju jer nije bio njime zadovoljan, no sutkinja Strinić je to ocijenila kao odugovlačenje procesom pa mu je zahtjev odbijen. No, dozvolila mu je da dovede i odvjetnika po svojoj želji, a to je bio Josip Giljanović.
Kako Zavadlav nije želio da ga Vukičević zastupa, naredio mu je da sjedi i šuti te je sam preuzeo svojstvo branitelja postavljajući niz pitanja svjedocima i vještacima. No, unatoč cirkusu te svim zahtjevima za novim vještačenjima i prigovorima na dokazni materijal, sutkinja Strinić uspjela je privesti suđenje kraju.