U jednom od najpoznatijih suđenja u 20 stoljeću, u Nürnberškom procesu, koji je započeo na današnji dan prije 70 godina, sudjelovala je većina najmoćnijih nacističkih uglednika. Ukupno su optužena 24 zločinca. Stotine ljudi pripremalo je suđenje, a materijal je iznosio više od pet milijuna stranica.
Bile su četiri točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira. Prvooptuženi u procesu bili su feldmaršal Hermann Göring, osobni Hitlerov tajnik Rudolf Hess, nacistički ministar vanjskih poslova Joakim von Ribbentrop i ministar rata generalfeldmaršal Wilhelm Keitel.
Na prvom pojavljivanju pred sucima 20. studenog 1945. godine, svi optuženi izjasnili su se da nisu krivi.
Iznošenje dokaza optužbe trajalo je do 6. ožujka 1946. godine. Na javnost su poseban snažan dojam ostavili stravični filmski snimci nacističkih zločina, posebno iz velikog broja koncentracijskih logora i plinskih komora.
Kožu logoraša koristila kao sjenila za lampe
Primjerice, iz koncentracionog logora Buchenwald gdje su kao materijalni dokazi uzeti postupci supruge komandanta logora, koja je tetoviranu kožu logoraša koristila kao sjenila za lampe i druge dijelove namještaja, dok je ljudska glava služila kao držač za knjige.
Nakon skoro godinu dana, jer presuda je donesena 1. listopada 1946. godine, oslobođena su samo četvorica i to njemački diplomat i vicekancelar u Hitlerovoj vladi Franz von Papen, nacistički čelnik njemačkog Narodnog fronta Robert Ley, industrijalac Gustav von Krupp i popularni radijski komentator i bliski Goebbelsov suradnik Hans Fritzsche. Ostali su poslani na smrt vješanjem, na doživotnu robiju ili na 10, 15 ili 20 godina zatvora.
Göring: Ja nemam savjest
Feldmaršal Hermann Göring, inicijalni Hitlerov nasljednik i drugi čovjek u državi tijekom cijelog suđenja nastojao je proces pretvoriti u farsu. Više puta na suđenju s ponosom je izjavio: "Ja nemam savjest. Moja savjest je Adolf Hitler".
Proglašen je krivim po svim točkama za ratne zločine i osuđen na smrt vješanjem. Kad mu je izrečena presuda skinuo je slušalice i nonšalantno izašao iz sudnice. Uložio je žalbu na smrt vješanjem jer je smatrao da bi trebao biti streljan jer je to smrt dostojna oficira. Kad mu je zahtjev odbijen odlučio se na samoubojstvo. Dan prije izvršenja kazne pregrizao je kapsulu cijanida koju je skrivao u ćeliji u kutijici za kremu.
Churchill ih je bez suđenja htio odmah sve pobiti
Ideja o suđenju nacistima nakon rata javila se još 1942. godine. Britanski premijer Winston Churchill bio je zaprepašten načinom ratovanja i zločinima nacista da je predlagao egzekuciju po kratkom postupku. Odustao je od svoje ideje tek pod pritiskom Amerikanaca.
Staljin je pak bio još radikalniji nego Churchill. On je na Teheranskoj konferenciji predlagao neselektivno streljanje od 50 do 100 tisuća njemačkih oficira. Kad je već pristao na suđenje htio je da se odvija u Berlinu. No to nisu prihvatili Amerikanci jer su htjeli da se suđenje održi u njihovoj kontrolnoj zoni. Na kraju je ipak odlučeno da se održi u Nürnbergu , na jugoistoku Njemačke, u pokrajini Bavarskoj.
Dva razloga utjecala su na odluku. Prvi je bio taj što je Nürnberg bio poznat po održavanju nacističkih mitinga i manifestacija pa je to imalo simboliku. Drugi razlog, možda i odlučujući, bio je što je imao očuvanu sudnicu ( Nürnberška palača pravde) i zgradu sa velikim i sigurnim zatvorom.
Izdržali kaznu do kraja
Četvorica nacističkih čelnika osuđenih na robiju izdržala su kaznu do kraja. Arhitekt i ministar naoružanja Albert Speer osuđen je na dvadeset godina zatvora koje je proveo u zatvoru Spandau u Zapadnom Berlinu. Pušten je 1966, a umro je u Londonu 1981. godine u 76 godini života od moždanog krvarenja.
Baldur von Schirach zapovjednik Hitlerove mladeži i upravitelj Berlina također je osuđen na dvadeset godina a nakon što ih je odslužio povukao se na jug Njemačke gdje je 1974. godine izdao memoare. Umro je te iste godine u 67. godini života. Iza sebe je ostavio četvero djece, a od supruge se još razveo 1950. dok je bio u zatvoru.
Rudolf Hess, treći čovjek u Reichu, nakon Hitlera i Hermanna Göringa. Uvijek je bio Hitlerov osobni prijatelj i miljenik a osuđen je na doživotni zatvor. Iako je bilo dosta prosvjeda da se nakon dvadeset i nešto godina pusti iz zatvora to ipak nije dozvoljeno. Navodno je počinio samoubojstvo 1987. godine. Objesio se na stablo u dvorištu zatvora Spandau. Imao je 93. godine.
Nacistički admiral Karl Dönitz osuđen na 10 godina zatvora koji je odslužio u zatvoru Spandau. Sa sobom je uvijek nosio kuvertu s pismima koja su mu slali saveznički pomorski časnici, koji su mu pisali, izražavajući simpatije i razumijevanje za njega. Na slobodu je pušten 1956. godine i uskoro mu je vlada Zapadne Njemačke odobrila admiralsku mirovinu. Autor je nekoliko knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata, a napisao je i memoare. Umro je od srčanog udara 1980. godine u 89. godini života.