Bilo je 20:17 sati, 2. ožujka 1943, samo dva dana nakon što su Saveznici bombardirali Berlin. Londončani su se bojali osvete kada su odjednom začuli sirene koje su označavale zračni napad. Deset minuta kasnije čulo 'zujanje' projektila kroz zrak, zvuk raketa protuzračne obrane, a masa uplašenih ljudi pohrlila je potražiti skrovište u stanici podzemne željeznice Bethnal Green, čija je izgradnja započela 1930-ih, a do tragedije još nije stavljena u pogon.

Ulaz u stanicu bio je velik 4,5 puta 3,3 metra, a osvjetljavala ga je samo jedna žarulja od 25 Watta. Da stvar bude još gora, svih 19 stepenica bilo je mokro zbog jake kiše. Oko 300 ljudi odjednom je htjelo niz stepenice doći u sigurnost podzemlja. U jednom trenutku netko je povikao 'bomba' i tada se pred sam kraj stepenica spotaknula majka koja je u naručju nosila kćer. U roku nekoliko sekundi nastao je totalni kaos, ljudi su padali jedni preko drugih u stampedu koji je nastao, čuli su se urlici, zapomaganje i plač, ali nitko nije mario, svi su samo mahnito trčali dalje.

Neki su se uspjeli izvući, ali više od pola nije. Među poginulima, najviše je bilo žena i djece. Za ovu tragediju se govori da je trenutak kada je u Drugom svjetskom ratu poginulo najviše civila odjednom u Engleskoj.

Očevici kažu da je sve bilo gotovo za samo 15 sekundi. Usko stepenište pretvorilo se u ogromnu masovnu grobnicu i gdje god ste pogledali vidjeli ste ugušene i pregažene ljude.

Iako bi mnogi očekivali da će tek tada nastati pravi kaos, uslijedila je precizna 'akcija čišćenja'. Muškarcima je rečeno da mrtve utovaruju na kamione. Ukupno 27 muškaraca, 84 žene i 62 djece, među kojima je najmlađa bila beba od 5 mjeseci, pokopani su na obližnjem groblju. Oko 90 ozlijeđenih odvedeni su u obližnju bolnicu.

Sljedeće jutro, Londončani su nastavili sa svojim svakodnevnim životima, bez da je itko znao kakva se tragedija dogodila tijekom noći. Medijima je u to vrijeme bilo zabranjeno objavljivati vijesti koje bi mogle štetiti vojnim naporima i moralu nacije. Tako je vijest objavljena tek nekoliko dana kasnije, a nitko nije otkrio ni o kojoj se stanici podzemne željeznice radilo, niti da je tolika masa ljudi poginula u stampedu. Objavljeno je kako je sve te ljude usmrtila bomba koja je pala tijekom zračnog napada.

- Bio je rat i morali su sve zataškati - rekao je preživjeli Alf Morris.

Tek za dvije godine javnost je saznala istinu, ali i tada je bilo puno 'rupa' u izvještaju. 

Sve do nedavno na ulazu u stanicu podzemne stajala je samo mala ploča u spomen na žrtve, a tek 2017. napravljen je spomenik za žrtve imena 'Stairway To Heaven' (Stepenište do raja).