Veliki je blagoslov, ali i izazov imati blizance. Bude tu dosta stresnih situacija, ali je važna podrška i organizacija. Crpimo snagu iz zajedništva, ali i iz ovakvih susreta. Naša Udruga Gemini postoji od 2009. godine te funkcioniramo volonterski, ali naša grupa koju imamo na društvenim mrežama je tu da podupire sve obitelji koje se nađu u situaciji da odjednom imaju dvoje djece. Na druženja poput današnjeg Dana blizanaca i tradicionalnog godišnjeg druženja na Golubinjaku dolaze nam obitelji blizanaca iz cijele Hrvatske - kaže predsjednica riječke Udruge Gemini Ivana Sošić Antunović na Danu blizanaca, kojeg je podržala PG županija, održanom u subotu u riječkoj Dječjoj kući.
Ona je majka petero djece – čak dva para blizanaca, također i sama blizankinja, a ispričala nam je kako je njezin sin, kao maleni i jedini koji nema blizanca kao i njegov otac, njezin suprug, znao isticati kako to nije fer jer jedino on i tata nemaju blizance. Njemu je bilo normalno odrastati u društvo blizanaca te mu je zapravo bilo čudno što to nema i on.
Nije lako bilo ni Ivaninom suprugu Danielu, budući da je Ivana također jednojajčana blizanka.
- Prvih par tjedana kad sam ih upoznao nisam znao baš koja je koja, ali kada sam shvatio, počeo sam se truditi oko svoje supruge - šali se Daniel Antunović. Onima koji nemaju svog blizanca su upravo te zamjene zanimljive i egzotične. Samim blizancima, doznajemo, baš i ne toliko.
Nekad im nije lako
- Dijelimo mamu i tatu, njihovo vrijeme, njihovu pažnju, nekad i zbunjenost okoline, pogotovo kad su blizanci identični jer je teško sam sebi objasniti po čemu se razlikujem od svoje sestre, brata, a onda još k tome ako se baš ne snalaze roditelji, učitelji, bake, djedovi, pa kažu kako su slatki, kupit ćemo im istu robicu, pa nas zovu u množini, to djecu može zbuniti u razvoju identiteta - objašnjava Sošić Antunović te dodaje kako je pitanje razvoja identiteta vrlo važno svakoj osobi.
- Posebno je to delikatno kod blizanaca, a osobito kod identičnih, jednojajčanih. Stoga je iznimno važno kod roditelja i okoline podizati svijest o tome na koji im način možemo pomoći u izgradnji vlastite slike o sebi. Cilj je postići da svako dijete zna da je kao pojedinac posebno i važno, istovremeno poštujući tu posebnu blisku vezu među blizancima. Dakle, ne dijeliti ih na "življeg" i "mirnijeg", "starijeg" i "mlađeg", nego svakome pomoći da vidi kako sve može i kako je vrijedan i jedinstven upravo takav kakav jest - savjetuje Ivana.
Nader i Petra Zadro Salameh roditelji su blizanaca Adama i Sare, starih skoro dvije godine. Odgajanje blizanaca, slažu se, jednako je velik izazov i blagoslov.
Iznenađenje i blagoslov
- U široj obitelji imamo blizanaca, no osobno nisam ni slutila da bih i ja mogla biti majka istih. Bilo je to iznenađenje, ali i dodatan blagoslov jer sam prije toga imala dva spontana pobačaja. Izazova je mnogo, od manjka ruku, uspavljivanja u isto vrijeme, do dojenja,gdje je glavni trik uspostavit zajednički ritam. Prva dva mjeseca su bila čisto preživljavanje. Nekad se čovjek brine da nekad jedno dijete ne dobiva potrebnu pažnju, no s druge strane shvatite da to ima svojih prednosti jer se djeca od male dobi uče samostalnosti. U svemu je jako bitno zajedništvo partnera. Mama obično daje svoj maksimum koliko god djece bilo u pitanju, no kad imate dvoje djece u isto vrijeme, tate su primorani biti uključeni. Mi imamo kćer i sina pa nam se nije desilo da ih pomiješamo, ali to ne bi ni mogli jer su karakterno skroz drugačiji. Cura je življa i sve je zanima, dečko je mirniji, dok se ne naljuti. To je zanimljivo jer oboje imaju iste podražaje, ali reakcije su ima različite - kaže nasmijani roditelji kojima je trenutno jedina briga naći veći stan jer im 40-ak kvadrata uskoro, kažu, neće biti dovoljno. Na Dan blizanaca potegli su čak iz Zagreba jer im njihova podrška puno ima znači.
- Ljudi kada čuju da imate blizance, uključujući i pedijatre, vas skroz isprepadaju informacijama - nećete moći spavati, nećete imati vremena za ništa... i upravo je ova udruga tu bila od velike pomoći. A ako imate dobru podršku i partnera sve se može. Razmjenom informacija s ostalim roditeljima poput nas, naučili smo jako puno i volimo ići na sva ovakva druženja - složni su roditelji Salameh.
Među sudionicima bilo je i poznato lice – Jasna Grgin Slipšević, koja sa svojim blizankinjama i suprugom Borisom dolazi na sva druženja. Ona je sedma generacija iz svoje obitelji koja ima blizance, a ima ih i u suprugovoj obitelji. Svoje cure rodila je u 45. godini života te je izazov tim više bio veći.
Organiziranost je najvažnija
– Kad su u trbuhu, maštate, a onda dođe realnost te shvatite da ništa ne znate. Kod podizanja blizanaca vrlo je bitna organiziranost te logistika i podrška obitelji. Odgoj je težak, nema popravnoga, a nakon Klare i Mare ne čitam više horoskop jer su obje tako različite. Kako su cure bile sve veće, postale su različitije, ali su jako povezane. S roditeljima blizanaca volim podijeliti iskustva odrastanja jer su naše kćeri sad u fazi puberteta. Biti dio ove Udruge puno znači jer se dobije podrška obitelji koje prolaze isto kao i vi, ali se primjerice saznaju i korisne stvari i koja prava blizanci zapravo imaju, za što se treba i izboriti. Svih pitam za iskustva, koliko to traje i tako se međusobno osnažujemo. Projekt podrške roditeljstvu putem online radionica je odlično realiziran i svoja iskustva o dojenju rado sam podijelila s mladim majkama koje su u toj životnoj fazi. Vjerujem da sam im bila potpora da ustraju u dojenju - kaže mama Jasna. Njene blizankinje rođene su u 33. tjednu trudnoće.
Smršavio 15 kilograma
- Početak je bio težak, smršavio sam 15 kilograma, a nisam bio na dijeti. Dizanje po noći, hranjenje, higijena, igra... Kad vam netko kaže da Zepter lonac ne može zagorjeti ne vjerujte, ja sam dokaz da može - šali se tata Boris naglašavajući da je u odgoju vrlo bitna organizacija, koja je, kaže, pola posla te da roditelji ne guraju blizance da budu isti.
Njihove kćeri Klara i Mara kažu kako su roditelji uvijek prema obje bili jako fer i nikada nisu među njima radili razliku, iako ih mama i dan danas zna zamijeniti, ali samo kad je ljuta pa su obje podjednako krive i "obje dobiju".
- Kad smo bile manje i oblačile se isto dosta su nas mijenjali, a sad se to katkad zna desiti samo u školi s profesorima. Ne smeta nas to, dapače, simpatično nam je. Oblačiti se isto prestale smo s 10 godina kad smo shvatile da svaka ima svoj stil, a i karakterno smo skroz različite. Jedna je sportski tip, glasna i pričljiva, druga elegantna, šutljiva i tiha. Volimo što smo blizanke jer uvijek imamo podršku jedna druge i bilo bi nam jako dosadno da smo jedinice. Zajedno učimo, izlazimo, pomažemo si, a nekad se i posvađamo, ali to je rijetkost - kažu nasmijane sestre.
Barbara i Dario Ban roditelji su četvero djece od kojih jedan par blizanaca Karolina i Aurora. Udruga Gemini, kažu, puno im pomaže.
- Udruga nam puno znači jer razmjenjujemo iskustva, pohađamo radionice, puno naučimo. U svom okruženju nemamo puno blizanaca pa nam je udruga velika podrška. Najveći izazov je organizacija, pogotovo u početku. Ja sam se izdajala i uskladiti sve obaveze s tim bilo je jako izazovno, treba biti strpljiv. No to sam shvatila tek nakon što su cure napunile godinu dana - kaže mama Barbara.
Inače, godišnje se u svijetu rodi oko milijun šesto tisuća blizanaca, odnosno svaka 85. trudnoća je blizanačka.
Udruga Gemini jedina je takva udruga U Hrvatskoj, a nedavno je proslavila netom završen projekt "Podrške roditeljima blizanaca-trudnoća, dojenje, očevi, roditeljski izazovi Gemini" financiran sredstvima Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, u sklopu kojeg su nastojali povezati roditelje blizanaca te ohrabriti buduće roditelje u odgoju.
- Roditelji koji su se uključili u online grupe podrške izjavljuju kako su vrlo zadovoljni, osjećaju se podržano, stekli su neka nova znanje i vještine bitne za roditeljstvo. Majke koje doje ustrajale su u dojenju tijekom cijelog trajanja projekta. A posebno smo ponosni što se roditeljski stres značajno smanjio nakon što su roditelji prošli ove radionice - zaključuje predsjednica Ivana.