Namučio sam se, ali je transplatacija prošla dobro, sad sam i ja dobro. Zahvalan sam, i to ovim putem poručujem, svim liječnicima i osoblju na Rebru koji su me liječili, i učinili da se u bolnici makar malo osjećam kao kod kuće. Svoj posao su radili savršeno, bez greške, kaže za 24sata 16-godišnji Damir Pejić iz Vukovara, dečko koji je i drugi put u životu pobijedio leukemiju. Zahvaljuje svima koji su mu željeli pomoći, i bili uz njega.
U rujnu su mu transplantirane matične stanice nesrodnog donora, pronađenog u Njemačkoj, nakon čega je u bolnici u Zagrebu proveo još točno tri mjeseca. Dugo je, pritom, morao biti u izolaciji.
U srijedu se napokon vratio kući, u Vukovar, Božić će provesti s obitelji.
'Svi su me dočekali pred zgradom'
- Teško mi je opisati ovaj osjećaj, presretan sam, tako zadovoljan! Vidjeti prijatelje je predivno, a pred zgradom su me svi dočekali - dva najbolja prijatelja, i razred moje škole, tako su me lijepo iznenadili!, sretan je Damir kojeg je pred zgradom čekao drugi razred vukovarske Srednje strukovne škole Marko Babić.
Poslao nam je fotografiju izlaska iz automobila u Vukovaru.
'Bilo je jako teško'
I dok se liječio, kaže nam, bio je na online nastavi, osim nakon transplantacije, taj mu je period bio jako težak.
- Vrijeme je nakon transplantacije jako sporo prolazilo, i bilo mi je teško. Potpuna izolacija u bolnici je trajala oko mjesec i pol dana, i sa mnom je smjela biti samo moja baka Jela. Živjela je sa mnom unutra, ni ona nije smjela izlaziti, kako bi me se zaštitilo od virusa i bakterija. Ja u tom periodu nisam bio u stanju ništa raditi, samo sam ležao u krevetu. Od lijekova sam čak i haluciniorao, bilo mi je baš teško. Nosio sam pelene, baka me previjala, jer nisam imao snage za odlazak na toalet, priča nam Damir o tom teškom periodu.
Kod leukemije se prvo zračenjem i kemoterapijama unište sve matične stanice oboljele osobe, jer su kancerogene, a onda mu se presade zdrave, donirane, koje počinju stvarati novu krv, odnosno nove krvne stanice.
Leukemija je rak krvi. Nakon transplantacije se čeka da počne proizvodnja novih krvnih zrnaca, iz novih, zdravih matičnih stanica. U tom periodu pacijent mora biti u izolaciji kako ne bi došao u doticaj s opasnim mikroorganizmima, jer nema imunitet.
- Ja se ničeg ne sjećam, uglavnom nisam ničeg bio svjestan, ali mi baka priča kako je bilo jako stresno iščekivati da se leukociti podignu. Bila je unutra sa mnom koliko sam i ja bio, i pomagala mi, govori Damir, ponosan i na svoju baku Jelu.
Damirova priča izašla je u javnost u kolovozu, kad je objavljeno da mu se u registru donora matičnih stanica ne može pronaći odgovarajući donor, a srodnih donora također nije imao.
Samo dva mjeseca prije toga Damir je ostao bez majke, izgubila je bitku s karcinomom. Braće i sestara nema, živi s bakom, pomaže im i ujak. Između dva ciklusa kemoterapije, hrabri Damir se obratio javnosti.
- Meni se drugi put vratila leukemija. Sad idemo i drugi put prijeći preko toga pa da sve nastavimo normalno, rekao je tad mladi Vukovarac. I uspio je.
- Ja sam u početku čak možda to i najbolje podnio što se tiče majke. Gledam da ti Bog sve u životu da s nekim određenim razlogom. Da je možda i njoj olakšao muke zato što je gledala da joj se dijete opet liječi pa da je nekako i nju spasio tako da na sve gledam nekako s vedrije strane, s te pozitivnije strane, rekao je, i potresao cijelu Hrvatsku.
Potencijalni donori su se u velikom broju počeli javljati transfuzijskim centrima no odgovarajući je, nesrodni donor, na kraju pronađen u Njemačkoj. Tamo su mu uzete matične stanice, prevezene su u Zagreb, gdje su transplantirane Damiru.
U međuvremenu, kad je vidio njegovu priču, Damiru se javio i profesionalni zagrebački vatrogasac Josip Fabijanić, koji mu je ponudio besplatno ljetovanje. Sam je, za vrijeme svog godišnjeg odmora, u to vrijeme, u kolovozu, gasio požar u Tučepima. Zbog toga je netko anoniman Josipu i njegovoj obitelji ponudio besplatno ljetovanje negdje izvan Hrvatske, da se dobro odmori od požara, što je Josip odlučio prepustiti - Damiru, u vrlo emotivnoj objavi.
Na kraju su se Josip i Damir i upoznali, sprijateljili, Josip ga je u srijedu i dovezao iz bolnice u Vukovar. I čitavo mu je ovo vrijeme bio podrška, jednako presretan kao i Damir kad je stigao njegov prvi dobar nalaz, da mu leukociti rastu. Kako je objavio RTL, kad su u srijedu autom ulazili u Vukovar, na radiju je svirala pjesma koja Damira podsjeća na pokojnu majku: "Javi trebaš li me...".
Štoviše, ispostavilo se da Damir sad ima istu krvnu grupu kao Josip. Kad pacijent dobije donirane mtične stanice, one počnu proizvoditi novu, zdravu krv, iste krvne grupe koju ima i donor. U Damirovu se slučaju dogodilo da je to, eto, baš ista krva grupa koju ima i Josip.
- Najgore je prošlo, odradio sam izolaciju, nakon toga još ležanja u bolnici u običnoj sobi, ali sad sam kod kuće, i ozdravljujem. Kroz dan mogu sve raditi normalno, imam snage, samo mi je unatrag tri mjeseca jako loš apetit, budući da zbog zračenja imam problema s probavnim sustavom. Ali krenulo je nabolje posljednjih dana, pogotovo kad sam došao u Vukovar, odmah mi je apetit bio dobar!, sretan je Damir.
Nada se da će u rujnu natrag u školu. Cijela Hrvatska je uz njega, tog posebnog dečka.