Podrugljivo su ga nazivali "pametnjaković" i "onaj s dijagnozom", i to ne druga djeca. Tako su ga nazivale učiteljice, a stručna služba u školi nije ništa poduzela, dapače, maltretiranje je postalo još gore. Ni ravnatelj nije ništa nije poduzeo. Nikome ne želim psihičko zlostavljanje koje je proživjelo moje dijete tijekom protekle školske godine. Bio je prvašić. Ove godine ide u drugu školu 40 kilometara dalje, vozim ga svaki dan. Morala sam ga ispisati jer ne želim da to proživljava. I nisam jedina, takve djece u toj školi ima još – počinje nam mučnu priču majka iz manjeg dalmatinskog mjesta (svi podaci poznati su redakciji nap.a.) koja je prošla kalvariju boreći se za dobrobit djeteta u ustanovi koja bi se po svom habitusu trebala brinuti upravo za dobrobit djeteta. Ustupila nam je prigovor napisan pavobraniteljici za djecu, kao i njihov odgovor, ali i podužu prijavu poslanu prosvjetnoj inspekciji.

STRAVA U IRSKOJ Ravnatelj škole pod istragom: Prijavilo ga osoblje, tvrde da je zlostavljao autističnu djecu

- Moje dijete nema nikakvu dijagnozu. Dapače, riječ je o iznimno nadarenom djetetu što smo potvrdili i testovima. U školu je krenuo sa šest i pol godina, na naše inzistiranje. To je jedno mirno, inteligentno dijete kojega je odmah na zub uzeo drugi dječak iz razreda, mlatio bi ga iz čistog mira. Moj sin je stalno dolazio uplakan kući, odbijao je ići u školu, imao je grčeve. Tada sam srela majku tog dječaka koji se okomio na moje dijete i rekla joj da to zaustavi. Tu počinje pakao. Naime, majka tog dječaka je učiteljica u toj istoj školi, ali drugoj područnoj ustanovi. Da stvari budu gore, živimo u istom malom mjestu. Na moju molbu da razgovara sa svojim sinom dobila je živčani slom, derala se. Nije predavala mojem djetetu, ali je očigledno iskoristila svoju poziciju da moje dijete stavi u nepovoljan položaj. Kada su išli na izlet u obližnju špilju umirala sam od straha hoće li mu se nešto dogoditi. Srećom, nije, ali druga učiteljica, koja je prijateljica gore spomenute mu nije dala ni piti ni jesti, iživljavala se na njemu u špilji. Naime, optuživala ga je da se gura vičući na njega kao životinja, ali druga djeca su rekla da se nije gurao. Razgovarala sam s vodičima koji su mi rekli da je moj sin iznimno komunikativan i ima zavidno znanje – kazuje nam majka koja je prvo htjela skloniti svoje dijete u matičnu školu kako bi ga maknula od dječaka koji ga maltretira, ali je naposlijetku odustala i od te ideje. Suprug je razgovarao s učiteljicom koja se, kaže nam majka, derala na njezinog sina.

- Pogubila se u vlastitim lažima. Pedagogica ničemu ne služi. Ravnatelj štiti i nju i te dvije učiteljice i očito sam sebe i vlastitu poziciju. Tvrdi da je sve nesporazum, sve demantira. A vidite, nije moje dijete izdvojen slučaj. Ima takvih još, ali se ne usude prigovoriti ni na rad učitelja ni stručne službe ni na ponašanja druge djece. Ta škola je potpuno urušena u svakom smislu, a ponajprije ljudskom. Onog trenutka kad se usudiš zaštititi svoje dijete budite sigurni da će ono završiti na crnoj listi. Nitko se ne želi izlagati jer im djeca u tu školu idu. Mobing je posebno naglašen ako je dijete drugačije, inteligentnije ili povučenije. U novoj školi, u većoj sredini, moje dijete nema apsolutno nikakvih problema – kaže nam majka.

PRVI DAN ŠKOLE UZ PROSVJED Prosvjed u Slavoniji: Školu im oštetila oluja, ne žele da djeca idu na nastavu samo popodne

Da je atmosfera u školi najblaže rečeno nauobičajena za jednu obrazovnu ustanovu potvrdili su nam i drugi roditelji. Jedna majka s kojom smo razgovarali (podaci poznati redakciji nap.a.) grcala je u suzama prepričavajući što su učitelji radili njezinom djetetu i na koji način su ga ponižavali. S obzirom da to dijete još uvijek ide u tu školu, detalje radi dobrobiti učenika nećemo napisati.
- Ta škola je užas. Sve što ste do sada čuli je točno, i gore od toga. Ja bih isto svoje dijete prebacila u drugi grad, ali nažalost nemam tih mogućnosti. Pokušavala sam zaštititi svoje dijete, a svi pokušaji završavaju tako da su prema djetetu još gori. Proživila sam pakao, i još ga proživljavam – priča nam žena kojoj su sjećanja na neke situacije potaknule lavinu emocija. Razgovarale smo točno 36 minuta. Svih 36 minuta ta žena je plakala nemoćna da promijeni situaciju osim da ohrabruje svoje dijete iz dana u dan.
Što se događa u školi pitali smo i ravnatelja. Evo kratkog odgovora.

UŽAS NA REBRU Majka slijepe curice (2): 'Doktor je mom djetetu istrgnuo stolac iz ruke, pala je i ozlijedila se'
- Moram vas odmah prekinuti. Nadležne institucije su u školi i dok ne završi proces ne mogu ništa komentirati – kazao nam je ravnatelj. Na naš upit misli li pritom na prosvjetnu inspekciju odgovorio je potvrdno. Izvide je zatražila i dječja pravobraniteljica, a u posjedu smo naloga za postupanjem kojim traže da ih izvijeste "o događajima na koje misli majka, o eventualnim teškoćama u odgoju i obrazovanju djeteta te mjerama koje su poduzeli u konkretnom slučaju".
Poslali smo upit nadležnom Ministarstvu obrazovanja, a odgovore ćemo prenijeti po primitku istih.