Koliko god to možda bilo neobično, Božić već odavno nije rezerviran samo za kršćane i sve one koji se tako osjećaju. Budući da je ona politička nada u jedinstveni društveni i ekonomski pravedni svijet de facto poražena, vrijeme velikih utopija je iza nas. Ratovi, konflikti i politički egoizam naša su realnost. Kršćani kao mogući nositelji jedne drugačije nade vjeruju da se Bog na sam Božić usred onog velikoga kaosa objavljuje upravo u liku ranjivog i nezaštićenog djeteta, daleko od reflektora tadašnjih centara religijske i političke moći. No umjesto da iskoristimo ovaj metadogađaj kako bismo preispitali i sebe i sve društveno nepravedne odnose, dojma sam da svake godine nastojimo ukrotiti Božić i pretvoriti ga u kamilicu, odnosno stilizirati ga u finu i simpatičnu pričicu koja nikog ne obavezuje. Kao da se plašimo činjenice da je i naša stvarnost jednako neugodna kao onaj prvi Božić.