Najprije treba krenuti od činjenice da zastupnik u Hrvatskom saboru, član parlamenta koji donosi zakone i ključne odluke, predsjednika Vlade naziva "Premijerom Republike".
"Zanimljivo da ti neki kritičari nisu uvidjeli kada sam slao čestitke blagoslova Premijeru Republike koji je ipak naš najveći politički neprijatelj", objavio je Marin Miletić, zastupnik Mosta, ovoga ponedjeljka na svom Facebooku, braneći se od napada svojih pratitelja zbog njegove rođendanske čestitke Zoranu Milanoviću.
Takvo nepoznavanje elementarnog gradiva skandalozno je za saborskog zastupnika koji daje mandat predsjedniku Vlade, a nema pojma kako glasi službeni naziv te funkcije. Na tome školska djeca padaju na ispitu.
Privlačenje pažnje
To je još jedan argument, ako su dodatni argumenti uopće potrebni, zašto tog zastupnika Mosta ne treba uzimati ozbiljno, unatoč svim njegovim pokušajima i neskrivenoj ambiciji. A o privlačenju pažnje da se i ne govori.
Primjerice, zastupnik koji za sebe kaže da "nema neprijatelja među ljudima", predsjednika Vlade naziva neprijateljem.
Upravo zbog toga još je bizarnija Miletićeva poruka hrvatskim vjernicima da mole za saborske zastupnike.
"Vi koji ste kršćani, vas preko 90% u ovom društvu. Vi znate da ste pozvani moliti i za Predsjednika i za Premijera i za nas ljude u politici", napisao je bivši vjeroučitelj Miletić. "Koliko ste molitava izmolili za nas zastupnike? Iskreno i iz srca? Hm".
Pitanje je toliko urnebesno da je zapravo intrigantno. I vrijedi se njime malo pozabaviti.
Nema im spasa?
U prvom redu, zašto bi vjernici molili za saborske zastupnike?
Zašto što su oni to zaslužili ili zato što im naprosto nema spasa? Trebaju li moliti za zastupnike da rade bolje, da rade više, da uopće rade ili da naprosto prestanu raditi? Da mole za njih ili za njihove duše?
Građani godinama mole zastupnike da se odgovornije ponašaju, da budu profesionalni i racionalni i posvećeni. I pošteni. I pristojni. Pa ih zastupnici često ignoriraju, zanemaruju i sramote sebe, funkciju i instituciju.
Zar bi vjernici trebali onda početi moliti boga ili neku višu silu da zastupnike dovede u red, kad već oni to ne mogu napraviti? Ili da ih makar nauči da ne postoji u ovoj državi "Premijer Republike"?
Demokracija, a ne teokracija
Građani u demokratskim društvima, ne u teokracijama i džamahirijama, zastupnike biraju, a ne mole za njih. I to što su im svojim glasovima omogućili previše je za njihove zasluge i naročito kapacitete. Zar bi trebali počeli i moliti za njih?
Zato što si oni sami očito ne mogu ili ne žele pomoći.
Hm, trebaju li zastupnici, po istoj logici, moliti za građane koje su iznevjerili, a koji im daju posao, plaću, penziju, status i sinekuru?
Vjeroučitelj Miletić vjerojatno bi znao - ili trebao znati - odgovor na to pitanje, kad već ne zna da ne postoji Premijer Republike, ali svakako bi bilo zanimljivo čuti kako bi glasila molitva za premijera, predsjednika, zastupnike i ljude u politici. Još bolje, kako ta molitva zvučala kad bi izašla "iz srca".
Molitelji i klečitelji
Naime, ovih dana u Zagrebu smo vidjeli molitelje koji su molili za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda, za muškarce da postanu duhovni autoriteti u obitelji, za prestanak predbračnih odnosa, za čednost u odijevanju i ponašanju, za prestanak pobačaja i za duše u čištilištu.
Neki mole ispred bolnica protiv pobačaja.
Neki su molili za mir.
A kako bi izgledala molitva za saborske zastupnike?
Uzvišena kasta
Kako bi izgledalo obraćanje višoj sili da pomogne uzvišenoj kasti koja je u ovom društvu privilegirana i promovirana, zaštićena i sebična, posvećena svojim, a ne javnim interesima?
Ne mogu si sami pomoći, pa im trebaju molitve?
Vjernici jedino mogu iskajati grijehe što su svojim glasovima napunili Hrvatski sabor ovakvim zastupnicima, među kojima je i Marin Miletić, a ima i gorih. To bi bila malo teža pokora.
A tim zastupnicima ide sasvim dobro i bez molitve 90 posto kršćana u ovom društvu. Iako trebaju znati da će na kraju biračima, a ne višoj sili, polagati račune.