Mijo Crnoja već 25 godina živi u Rijeci. Bio je zaposlen u različitim poduzećima kao radnik. Otkaz je dobio 2003. godine. Završio je na ulici. Radno je nesposoban, godinama boluje od tuberkuloze.
- U lipnju 2003. godine smješten sam u kuću koja je u vlasništvu Grada Rijeke. Imam sobicu od 11 kvadrata, dok kupaonicu i WC dijelim s još 23 osobe koje stanuju na mojem katu. Životni uvjeti su nepodnošljivi. Svuda ima miševa i žohara. Moja soba je nekad bila radionica, u njoj nema ni poda, već hodam po betonu. Velika je vlaga. Ljeti se moram zagrnuti dekom koliko je u sobi hladno. Kad zimi puše bura prozor se sam otvara - rekao je Crnoja. Dodaje da se hrani u pučkoj kuhinji, gdje ima pravo na dva obroka na dan. Živi od 600 kuna, koliko su mu mjesečna socijalna primanja. Najamninu i režije mjesečno plaća oko 100 kuna, dok ostale troškove subvencionira Grad Rijeka.
Lea Stoiljković Medved, glasnogovornica Grada Rijeke, kaže da je riječ je o objektu koji služi za zbrinjavanje socijalno ugroženog stanovništva u koje se konstantno ulaže te da uvjeti u kojima korisnici žive ovise i o načinu na koji koriste i održavaju prostor. Napominje da Crnoja nije podmirivao troškove stanovanja, ali da unatoč tome nije iseljen jer je radno nesposoban. Do danas Crnoja za troškove smještaja duguje 2847,96 kuna.