Nitko nije iz šume iznio vrijednost veću od 1000 kuna pa prema tome niti policija ne prijavljuje niti prekršajno. Sugestija sakupljačima. Idite u bilo koji centar i uzimajte sve što je manje od 1000 kuna i ako vas uhvate ne plaćate ništa pa čak niti vas prijave a ne da plaćate hrvatskim šumama globe za 2 kg gljiva.

Najveća, najgladnija i najindolentnija štetoćina je sama država. Do pije rata osnova života bilo je domaćinstvo, obitelj. Ljudi su imali stoku, bavili se poljoprivredom, tržili s onim što su sami stvorili uzgojili ili odgojili. I mogli su time živjeti, školovati djecu i slati ih na fakultet. Nakon rata državu i resore vode kojekakvi koji gledaju svoj interes, interes stranke, interes stranih subjekata , a ne vide interes naroda , interes svih građana. Rasprodaja banaka, dobrih tvrtki i uništenje gospodarstva bilo je brzo. No uništena su i domaćinstva. Ovo da čovjek ne smije u šumu ( koja se masovnom sječom pustoši i drvo izvozi- Mlećani su nula) brati gljive i plodove je strah države da bi netko preživio koji dan da ne uđe u Lidl,,, Slično, svako domaćinstvo ima brajdu, voćku no ama baš svako mora Kupiti dozvolu za kupnju zaštitnih sredstava ( u Njemačkoj to ne treba). Ne možeš kupiti modru galicu bez toga. Edukacija ne postoji. I dozvolu treba platiti svakih 5 godina ponovo kako bi trutovi preživjeli. Domaćinstvo ne može na tržnicu. Nema OPG. koliko je OPG- ova u HR - neznatno, domaćinstvo mora platiti atestaciju šprice svakih tri godine , a iznos atestacije često je veći od vrijednosti šprice i od usluge drugog za špricanje. Od 2007. domaćinstvo smije uzgajati samo jednu svinju za svoje potrebe. Od rata do sada broj farmi karava pao je sa 7000. Sve je prilagođeno da se domaćinstva uguše i da se ljudi upute u strane markete i u Njemačku.

sve što raste u U hrvatskim šumama je vlasništvo hrvatskih šuma, i tako treba ostati jer budući vlasnik kad budu privatizirane ionako neće dati da ni da se hoda i besposličari po njegovom vlasništvu.