Prošlo je “po marča”, ne ‘vata se sipa i komarča ispred Popove ponte. Nema gostiju u legendarnom plažnom objektu, a i u Komarni je pusto. Klasično dalmatinsko mjestašce, možda malo preizgrađeno u širinu i visinu, naslonjeno na nekoliko prekrasnih šljunčanih plaža, u ovo doba godine već bi zujalo od posljednjih priprema za ljetnu sezonu. Danas slabo, ništa od prduckanja malih strojeva u dvorištima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Unatoč koroni, gradnja mosta koji će spojiti južnu Dalmaciju s ostatkom države napreduje jednakim, nevjerojatnim tempom. Desetak godina nakon prvog pokušaja morala je projekt dobiti moćna kineska korporacija da bi konačno golemi betonski piloni iznikli iz mora...
Većinu smještajnih kapaciteta Komarne popunili su Kinezi, a zbog pandemije korona virusa oni ostali vlasnici apartmana ne nadaju se nekom iznajmljivačkom rezultatu. Ali nije tiho, to nikako. Jer iz Komarne puca pogled od milijun dolara. Zapravo, pogled od 400-tinjak milijuna zelenih šuštavih novčanica. Pelješki most naočigled raste iz mora prosječno dubokog 25 metara.
Neće dugo proći pa će između stupova početi postavljanje čeličnih konstrukcija po kojima će za otprilike dvije godine prolaziti prva vozila. Malo kasne u dolasku “specijalci”, posebna ekipa zavarivača iz Kine.
Ni hao
- Kao radnici Kinezi su izuzetni, ne popuštaju ni milimetra. Oni jesu zaposleni u jednoj od najvećih kineskih korporacija, ali prvenstveno se ponašaju kao ‘zastupnici’ svoje zemlje. Izuzetno su ponosni što su ovdje, na prvom kineskom projektu u EU! - dovikuje nam Ante Glibota, inženjer Hrvatskih cesta.
Naš zaštitar u svojoj kućici, preko puta njegov kineski pandan u nekakvoj izbi od dasaka. “Ni hao”, pozdravljamo. Mjeri se temperatura. Točno 36,2. U redu, možemo dalje, ali maskica i rukavice su obavezni.
Dali su nam i zaštitne kacige te fluorescentni prsluk. Pod punom “ratnom spremom” dolazimo u podnožje mosta, onog kopnenog dijela. Na obali su već čelične konstrukcije, golemi elementi široki 20 metara izrađeni od čelika, po kojima će se odvijati promet.
- Most će imati dva prometna traka, po jedan u svakom smjeru i po jedan zaustavni. Ugradit će se i vjetrobran tako da most neće biti zatvaran - objašnjavaju nam dok prolazimo pored betonskih grdosija iz kojih strši armatura.Tu je i najveća morska dizalica na svijetu.
"Prošao mu kašalj koji je godinama vukao"
- Kinezima se ovdje najviše sviđa priroda, barem koliko sam mogao zaključiti: čisto more, zrak... Čak je moj kolega s kineske strane Fei, kad je bio u posjetu kod mojih u Vinkovcima, rekao da mu je prošao nekakav kašalj koji je godinama ‘vukao’... - priča nam Davor Perić, nadzorni inženjer HC-a i objašnjava nam dalje:
- Kao radnici, Kinezi su vižljasti, neustrašivi. Voljni su otići u svaku bužu i odraditi posao. Zanimljivo, većina su neplivači pa im je zapravo prsluk za spašavanje jedan od bitnih faktora. dosta se promijenilo zbog koronavirusa. Nakon početnog upoznavanja mogu reći da su se i oni pomalo opustili, prihvatili možda nešto našeg ležernijeg pristupa, ali samo izvan radnog vremena. Prije korone bismo organizirali zajednička druženja, poneku feštu, vole se naravno i oni zabaviti, pojesti dobru ribu ili popiti vino, pivo, ali sad ništa od toga. Inače kineska kuhinja je zanimljiva, puno koriste razne začine, a imaju svog kuhara. Meni su recimo oduševili s čajem. Ogromna je razlika između njihovih čajeva, odnosno onih koji oni spremaju, i ovih naših...
Vraćamo se na kopno. No zanima nas i ona druga, opuštenija strana ove neobične simbioze Hrvata i Kineza... Zastali smo. Odavde puca pogled na jedan od najvećih mostova u Europi. Međutim, zasad u pogledu mogu uživati samo oni koji uđu u gotovo legendarni teren za košarku. A odmah uz teren za basket niknulo je balotalište! I taj “Camp Nou” postao je gotovo mitski, uskoro bi mogli naši neimari složiti kakvu montažnu tribinu koliko igra privlači Kineze.
Druženja su se nekad znala organizirati i u Komarni, uz gradele ili peku, no doba korone je potpuno dokinulo te navike. Šteta, baš kad se činilo da ćemo privući Kineze na “dark side”.
No vratimo se do terena za basket. Kinezi su niski, ali - kažu nam ovdje - vješti igrači.
- Svima je uzor Yao Ming, valjda svi znaju za njega, pa od tuda ljubav prema košarci - pojašnjava inženjer Davor Perić.
Kako im nogomet nije baš išao, pronađena je neka sredina za “prijateljske utakmice” vikendom. Balote, buće, boće! I pritom se pazi na distancu.
- Svidjelo im se, jako su zainteresirani za balote. Još se uče. Dok nije bila ova situacija s koronom, znalo se oko terena okupiti po 15-20 navijača - šeretski se smije Ante Glibota.
- Pa jeste li im pustili koji put? - naivno pitamo.
- Pustit’?! Da izgubimo na balote, u Dalmaciji od Kineza?! Kako da ne... - gotovo se pred nama onesvijestio drugi inženjer HC-a.
Jesmo i mi naivni. Prije će vrijedni Kinezi završiti Pelješki most nego dobiti partiju na balote. U Dalmaciji u toj igri vrijedi ono što je rekao jedan od naših domaćina za Kineze kad je gradnja u pitanju: “Ne popuštaju ni milimetra!”.