Slavonci su se već pripremili za zimu, paprike, krastavce i kupus su ukiselili, mirišu prve sarme... Ipak, još nije sve gotovo, ostalo je pripremiti meso za zimu i to je ono, kako bi rekli, točka na „i“.
Slavonska dvorišta ovih dana mirišu po svježim kobasicama, krvavicama i čvarcima iz kojih je ocijeđena fina mast. S ranim jutrom prije svitanja domaćin je na nogama, podlaže vatru u peći na koju stavlja kazanice i puni vodu, koja mora prokuhati i biti spremna za svinjokolju prije nego se potpuno razdani.
Tako je bilo i u subotu u dvorištu obitelji Ilijašević u Jarugama na istoku Slavonskog Broda.
Sarma se lagano kuha
U dvorištu smo zatekli petnaestak vrijednih ljudi i svi znaju svoj posao, jedni na stol stavljaju svinjske pole koje se odmah obrađuju, Alojzije i Zlatko su majstori u obradi šunki, drugi sijeku slaninu za čvarke, obrađuju svinjski kare, odvajaju meso za kobasice...
Svi oni uglavnom povedu sa sobom svoje bolje polovice koje se brinu da ne budu gladni.
– Hoće li to mljeveno meso – viču s trijema, a jutro je, ali s razlogom - treba za sarmu, a ona se ne priprema na brzinu, već se lagano kuha i mora biti gotova do večere. Da nitko nije gladan, brinu se domaćice Marica Štivić, Marica Grgić, Mara Zubak i Kata Anić.
Ekipa zadužena za mast i čvarke već do podne skoro je gotova. Žuti i vrući čvarci mame da ih se kuša, ali kažu da su kasnije, kada se ohlade, puno ukusniji.
Kada solite čvarke?, pitamo.
– Netom prije nego se jedu jer onda budu mekani i ukusni. Najbolje pašu uz rakijicu šljivovicu, domaći kruh i crveni luk – kaže Alojzije.
Njihov prijatelj Anto Grgić, iznenadio se kada je čuo da je u Zagrebu kilogram čvaraka i nevjerojatnih 280 kuna.
– Svi oni koji ih hoće kupiti neka dođu k nama prodati ćemo im po 50 kuna – rekao je Anto, ali nije primijetio da smo vidjeli kako namiguje prijateljima.
Dakako, ovogodišnja svinjokolja kod Ilijaševića prošla je u znaku korone. Koliko im je posao dozvoljavao nosili su maskice na licu, kratko bi ih suknuli samo radi okrijepe i kada bi im dječak Valentin Tunuković na stol donio tek pečene peke na žari u peći. Distancu su, osim korone, držali i zbog oštrih noževa koje su imali u rukama. Baka Luja Ilijašević (85) držala se kuhinje.
– Imam puno godina i prošla sam puno nevolja pa i zaraza, ali ovako nešto se još nije dogodilo, nadam se da će dragi Bog dati da pobijedimo ovo zlo – uvjerena je Luja.
Ali natrag na svinjokolju, meso svinja koje su utovljene na njihovom imanju ima predivnu tamno crvenu boju, vidi se da je zrelo pa ne treba sumnjati u kakvoću kobasica, kulenovih seka i kulena.
– Cijena živim svinjama nije se mijenjala 28 godina. Početkom devedesetih godina žive svinje su se prodavale po 12 kuna za kilogram kao i sada – rekao je Anto Grgić i dodao da meso koje trgovački lanci nude po 17 kuna nije dobro za sušenje, u što će se, nažalost mnogi, uvjeriti kada budu morali baciti kobasice i kulen koji od takvog mesa prave.
I dok su Slavonci u nevjerici slušali kolike su cijene čvaraka u Zagrebu, mi smo se u to i uvjerili jer smo tijekom posljednjih nekoliko dana u Zagrebu nailazili na cijene čvaraka od 100 kn/kg i to su redoviti oni masniji, manje “stisnuti”.
Oni tanki kao čips po mesnicama se prodaju po 150 kuna, ali smo zatekli i pakiranje od 100 grama čvaraka od 28 kuna u trgovini Prehrane. Kilogram bi bio onda 280 kuna. Najskuplje čvarke našli smo u Konzumovom web shopu i to po cijeni od 300 kuna za kilogram. Usporedbe radi, kilogram domaćeg dobrog kulena je oko 200 kuna. No lani su čvarci bili i skuplji čak do 332 kn.