Folklor u liturgiji, lijepa tradicija žudija vezana za korizmeni Veliki tjedan korjene vuče iz 19 stoljeća, točnije iz 1857. godine kada je u župi sv. Ilije u Metkoviću po prvi puta krenuo običaj čuvanja Isusova groba. Upravo onako kako Evanđelja svjedoče, da su prije skoro 2000 godina rimski vojnici čuvali Isusov grob, tako se i dan danas diljem Dalmacije njeguje ta tradicija.
Osnovao ih je Metkovac Ante Gluščević koji je bio sjemeništarac u talijanskom Lorettu pa je običaj donio u svoj rodni grad. Ovaj jedinstveni uskrsni običaj ubrzo se proširio diljem doline Neretve, a onda i po cijeloj Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori te u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Festival žudija ove godine u Imotskom
Žudije su obično mladi ljudi do 35 godine života koji moraju biti uzorni vjernici i građani. Najčešće su odjeveni u rimsku odoru s štitovima, mačevima i kopljima, a znaju se odjeniti i u narodnu nošnju kao što je običaj u Vrlici i Tisnom ili u odore mornara što je običaj u Opuzenu i Vrlici. Samo uprizorenje počinje na Veliki četvrtak izlaskom pred oltar mjesne crkve.
Žudije je zatim izmjenjuju u parovima i bdiju sve do ponoći s Velike subote na Uskrs a Isusovim uskrsnućem, na zvuk svečane pjesme "Slava Bogu na visini" od straha popadaju na pod ili pobjegnu. Iznimka su žudije iz župe Vid koji nakon "padanja" u ponoć, na sam Uskrs ipak ostaju stajati i sudjeluju u uskršnjoj procesiji.
Osim što čuvaju Isusov grob oni sudjeluju i u procesiji gradskim ulicama.
Najpoznatije žudije su one iz Vodica. Oni su 2001. godine organizirali "Festival žudija" koji se, nakon što ih je prvih šest godina organizarala vodička župa, sad organizira svake godine u drugoj župi. Ove godine festival se organizira na Uskrsni ponedjeljak u župi sv. Frane u Imotskom, a sljedeće godine u župi sv. Antuna Padovanskog u Kominu kraj Ploča. Cilj festivala je čuvanje kulturne baštine i skretanje pozornosti na lokalne običaje koji pomalo nestaju. Na "Festivalu Žudija" okupi se oko tisuću žudija na jednom mjestu.
I apostoli i žudije
U Tisnom se običaj čuvanja Kristova groba njeguje duže od 150 godina godina bez prekida.
Na Veliki četvrtak čuvari glume apostole, te im na misi svećenik pere noge, a na misama Velikog petka i subote mladići odjeveni u narodne nošnje i naoružani drvenim kopljima stražare kraj oltara. Taj se običaj prakticira i u drugim župama. Božji grob u Tisnom stalno čuvaju po četvorica, a ostali čekaju svoju smjenu u zvoniku crkve.
Metković: Tri skupine žudija
Najveća uloga žudija, njih dvadeset i dvojice, u Metkoviću je na Veliki petak.U procesiji na Veliki petak oni su uza svećenika i Šimuna Cirenca u središtu pozornosti. Dijele se u tri skupine. Prva su skupina šimunaši, njih četvorica, koji prate Šimuna Cirenca. Odjeveni su u žute haljine s kacigama na glavi. Nose koplja sa sječivom, mačeve o pojasu i štitove.
Dio turističke ponude
Žudije su nedvojbeno postale i dio dalmatinske turističke ponude, poglavito u Vodicama, gdje su običaj i tradicija čuvara Kristova groba postali poznati i izvan granica Hrvatske. Postale su vodički vrhunski brend a tome sigurno doprinose i male žudije koje jednostavno "obaraju s nogu".
Djeca, naime, tom vjerskom običaju daju jedan poseban štih, a mališani iz vodičkog dječjeg vrtića tradicionalno po uzoru na svoje starije sumještane odjevaju uniforme rimskih vojnika i čuvaju Kristov grob na Veliki petak te sudjeluju tradicionalnom uskrsnom doručku koji organizira Turistička zajednica grada Vodica.