Nesretna Laurence Chirac život je provela u izolaciji u dvorcu Chiracovih na jugozapadu Francuske. Jedan od novinara nazvao ju je "djevojka sa željeznom maskom".
Njezina majka Bernadette Chirac za samoubilačke nagone i anoreksiju svoje starije kćeri krivi meningitis koji je Laurence dobila tijekom obiteljskog ljetovanja na Korzici 1973. godine. Njezin otac Jacques Chirac, koji je na čelu Francuske bio od 1995. do 2007. godine, jednom je opisao njezinu bolest kao "najveću tragediju svog života".
U jednom od intervjua Bernadette je rekla kako su Laurence uvijek jako pogađali česta odsustva oca tijekom njegove rane političke karijere. Nakon što je 2007.godine završio svoju političku karijeru i on je izjavio nešto slično.
Vrlo je rijetko viđana u javnosti tijekom 12 godina koliko joj je otac bio predsjednik Francuske, a kad je 1995. godine polagao zakletvu u Elizejskoj palači viđena je kako se krije iza stepenica. Rijetko se pojavljivala i na obiteljskim fotografijama, ali se ipak nalazi na obiteljskom portretu koji je poklon za 80. rođendan njezinog oca.
Ipak, Jacques i Bernadette redovno su posjećivali svoju kći u dvorcu i u bolnici, a kad je Jacques Chirac postao premijer sredinom 70-ih godina imao je običaj dva puta ručati - jednom službeno, a drugi put sa bolesnom kćeri.
Umrla je prošlog četvrtka od posljedica srčanog udara. Njezin otac rijetko se viđa u javnosti, a boluje od neke vrste Alzheimerove bolesti. Laurence ima i mlađu sestru koja vodi humanitarni fond svog oca.
Prema pisanjima francuskih medija, Laurence Chirac je čak 15 puta pokušala samoubojstvo. Tijekom boravka njezinih roditelja i sestre 1990. na Tajlandu, bacila se kroz prozor obiteljskog stana. Zadobila je ozbiljne ozljede lubanje, nogu i zdjelice. Uspjela se oporaviti, ali je prema pisanjima magazina Le Point, još 14 puta si je pokušala oduzeti život.
Usprkos bolesti, 70-ih je počela studirati medicinu i bila je odličan student, ali je morala odustati od fakulteta jer je previše vremena provodila po raznim klinikama.
Njezina majka je kasnih 80-ih vodila kampanju za prikupljanje novca za istraživanje anoreksije, ali nije nailazila na razumjevanje Francuza. Kao prva dama iskoristila je svoj utjecaj za otvaranje klinike za osobe oboljele od anoreksije.