Kako se rješavate stresa?
Djeca. Kad dođem doma ugasim mobitel, zaboravim na sve i igram se s njima.
Što vas najviše isprovocira?
Laž, nepravda i one grozne stvari koje se sto puta ponove pa postanu “istina”. Čuo sam brojne laži o sebi, a jedna je da sam provaljivao u aute i krao auto kazetofone. To nije istina. Takve stvari me izbacuju iz takta. Krešo Beljak nikada nije ukrao ni jedan kazetofon niti je za to optužen ili osuđen.
Što je najveća laž koju ste čuli o sebi?
Čuo sam brojne najgrozomornije stvari od toga da sam ratni zločinac, pa do toga da sam klošar. Najgora je ova stvar o kazetofonima koja je postala opće prihvaćena. Ne mogu se od toga obraniti.
U Saboru ste bili dosta impulzivni, koliko je nedostajalo do fizičkog sukoba?
Fizički sukob što se mene tiče je nemoguć. Davno sam prošao priču oko samokontrole. Sudionik sam Domovinskog rata, ozbiljan sam čovjek, otac troje djece i ne pada mi na pamet potući se s bilo kime. To je još jedna stvar koju mi pokušavaju imputirati upravo oni koji su nakon par dana napali kolegu Pernara i gađali ga nepoznatim predmetima.
HDZ-ovci su vam dobacivali “gdje je šrafciger”. Što vas je dovelo do gubitka kontrole?
Ponavljam, smeta me neistina i izvrtanje činjenica. Oni koji su popljačkali cijelu državu, a to je HDZ što je svima jasno, oni se nekome usuđuju govoriti da je lopov. Bilo je tu spominjanja obitelji i svega, skupilo se u sekundi i čovjek eksplodira. Kad nađem vremena naći ću dobrog odvjetnika i napisati puno tužbi protiv svih koji puštaju laži o meni u javnosti.
Što najčešće radite po kući?
Apsolutno sve, osim glačanja. To ne znam i ne ide mi od ruke.
Što vam je najveći promašaj u životu?
Ne bih rekao da sam imao životnih promašaja, osim stvari koje se povlače, a nisu mi trebale, ali to je splet nesretnih sudbinskih događaja. Možda bih to promijenio, bio bih više doma manje vani, ali onda to ne bih bio ja. To je životna škola koja me oblikovala kao čovjeka.
A najveći životni uspjeh?
Apsolutno moje troje djece, moja obitelj koja je stabilna, bez svađa, bez onoga što radi župan Tomašević i brojni drugi za koje se ne čuje.
U mladosti ste se bavili košarkom, koji vam je danas hobi?
Imam čudne hobije. Kad se želim opuštati crtam karte. Bavim se etničkom strukturom stanovništva na prostorima jugozapadnog Balkana. Ne mogu reći da sam sportski tip. Nisam od teretane, ali nisam ni potpuno zapušten. Svako jutro napravim pedesetak sklekova.
Najskuplje odijelo koje imate i koliko najviše izdvojite za cipele?
Prije sam kupovao najjeftinija odijela i vrlo brzo shvatio da su ona najskuplja, jer se vrlo brzo raspadnu. Kupujem u outletima i nemam odijelo skuplje od 3000 kuna. Cipele nosim dok ih ne poderem, maksimalno za njih dajem 700-800 kn.
Koju hranu preferirate?
Nisam Dalmatinac, a mediteranska kuhinja mi je najdraža. Kad bih mogao, hranio bih se isključivo na taj način, ali ona je zastupljena tek deset posto. Ostalo su čvarci, špek.
Jedete li junk food?
Nažalost da, jer dosta puta ne stignem jesti pa svratim do nekog fast fooda.