Potres koji je prije dva mjeseca pogodio Zagreb, velike je posljedice ostavilo na Čučerje - mjesto samog epicentra.
- Svi smo istrčali van iz svojih kuća, čuli su se zvukovi lomljenja zidova, padanja crijepova s kuća, bilo je strašno - prepričava nam Stjepan Budak, predsjednik mjesnog odbora Dankovec u Čučerju.
- Zamislite sad kako trčite van i gledate kako vam se kuća ruši. Nešto što ste gradili godinama, nestaje ispred vas - opisuje.
Pogledajte video
Ipak, kaže nam Stjepan, ljudi su se brzo krenuli snalaziti.
- Već u prvih nekoliko dana došli su vatrogasci, Bad Blue Boysi, ljudi koji su htjeli pomoći. Susjedi su jedni drugima prisakali u pomoć, posuđivali si opremu, dijelili hranu. Zajedno smo prebrodili taj prvi najteži tjedan, jer je osim potresa pao i snijeg što je sve dodatno otežavalo - kaže nam.
Brojni ljudi privremeno su se preselili kod svoje obitelji i poznanika, a dio se smjestio u SD Cvjetno, ali nisu dugo tamo ostali.
- Ovo je zaselak i ljudi imaju svoje vinograde, poljoprivredu, životinje. Odlučili su ostati ovdje jer im je jednostavnije i lakše, zato su mnogi u svojim dvorištima sebi sagradili privremeni smještaj - objašnjava Stjepan.
Tako se u dvorištima mnogih kuća u Čučerju mogu vidjeti kontejneri, prenamijenjene garaže i podrumi.
- To su privremena rješenja koja su sada dobra jer je toplo vrijeme. Što će biti kada dođe zima, ne znamo. Stanovnici Čučerja nadaju se da će se nešto riješiti do tada jer su zime hladne i neće biti moguće tako prezimiti- kaže.
Osim toga, problematično je što ti prostori nemaju niti struje niti vode, pa ljudi po nekoliko puta dnevno moraju ulaziti u razrušene objekte kako bi si nešto skuhali ili istuširali.
Brojni su ljudi svakodnevno u strahu jer potresi to područje pogađaju gotovo svakodnevno.
- Ljudi u Zagrebu ne mogu razumjeti da smo mi i daljeu strahu svaki dan. Kuće su već sada razrušene, a mnoge od njih načete. Potreban je samo jedan srednji potres, od 3 ili 3,5 po Richteru i sve će se srušiti - kaže.
U srijedu je tako Zagrebačko područje zatresao potres jačine dva stupnja prema Richteru koji se nije toliko osjetio u Zagrebu, ali su ga zato stanovnici Čučerja dobro osjetili.
- Ovdje se sve treslo. Doslovno nemamo mira niti jedan dan. Nije lako jer se ne možemo opustiti. Ljudi koji bi i krenuli u sanaciju svojih kuća, ne znaju ima li to smisla jer ih je strah jačih potresa - kaže.
Mnoge se kuće niti neće moći sanirati jer su u potpunosti uništeni nosivi zidovi i krovišta.
- Sa statičarima smo obišli cijelo Čučerje i označili sve objekte od kojih je većina crvenih. Neki koji su žuti i dalje nisu za život, ali su ih ljudi krenuli obnavljati, odnosno krpati krovove i sanirati neke zidove. Uskoro slijedi i drugi pregled statičara da se utvrde točna oštećenja i procjena šteta, kako bi se točno znalo što se može obnoviti, a što je za rušenje - kaže.
Grad Zagreb je dijelu stanovnika poslao donacije crijepova i cigli, ali u nedovoljnim količinama.
- To je dovoljno da se zakrpaju neki krovovi i dijelovi kuće, ali samo to. Za ozbiljnije sanacije treba novca, koji mnogi ljudi nemaju -kaže.
Osim novca, problem je i zakon o obnovi koji se još uvijek čeka.
- Nema konkretnih informacija što bi se trebalo raditi i na koji način. Ako bi netko htio i rušiti dio kuće to još uvijek ne može jer nema konkretnih informacija. Preostaje samo čekanje, a ljudi postaju sve više frustrirani - zaključio je Stjepan.
Jedni od stanovnika čija je budućnost neizvjesna su bračni par Vesna Ritoša i Zlatko Turčić, čija je kuća u potpunosti stradala u potresu.
- Statičari su nam bili dva puta i rekli kako je kuća u potpunosti neupotrebljiva za život. Jedino što je sigurno je prizemlje koje nam je služilo kao ostava i garaža. Oboje sada preuređujemo kako bi se mogli vratiti. Nije nešto, ali je naše - kažu.
Nakon potresa uspjeli su iznajmiti mali stan od svojih prijatelja u Folnegovićevoj ulici.
- Imali smo sreću što su nam izašli u susret. Sada smo tamo, iako ja dolazim svakih nekoliko dana prespavati u šatoru u garaži. Odmah nakon potresa pojavili su se lopovi i provalnici koji su krali po kućama, tako da sada budem ovdje kako bih pazio da se nešto ne dogodi - priča nam Zlatko.
Oboje su pred mirovinom te su prije dvije godine uspjeli preurediti kat kuće kako bi uživali u starosti.
- Od naše dvije plaće uspjeli smo urediti kat i bili smo stvarno sretni kako smo sve organizirali. Sada ne znamo što ćemo. Zlatko je na minimalcu, a ja radim kao spremačica u jednoj školi. Nemamo ni kapitala niti godina da sada dižemo kredit - kaže Vesna.
Njihovi prijatelji i poznanici iz ostatka Hrvatske donirali su im materijal i nešto novca kako bi se do jeseni uspjeli vratiti.
- Imamo stvarno divne ljude oko sebe kojima smo neizmjerno zahvalni. Vikendima nam dođu na radne akcije i onda zajedničkim snagama gradimo i mičemo ono što je palo. Sami ovo sve nikako ne bismo mogli - kažu.
Sa stručnjacima su pričali o mogućoj obnovi kuće koja uključuje micanje tavana i gornjeg kata.
- Iako je popucao cijeli nosivi zid, postoji mogućnost da ako maknemo gornji dio kuće, taj pritisak na pukotinu bude manji i bude se mogao obnoviti. Ali vidjet ćemo kako će se sve odvijati, no sigurno ćemo obnovu raditi godinama - kaže Zlatko koji je prozore s gornjeg kata maknuo te ih ugradio u prizemlje.
- Recikliramo što imamo - parkete, vrata, prozore. Uspjet ćemo nekako. Jedva čekam da se vratimo kući - kakvoj takvoj - priča.
Samog dana potresa, nerado se prisjećaju.
- Prenulo me iz sna, imala sam osjećaj kao da je bomba pala na kuću. Svi zidovi s tavana su se srušili i pali po stepeništu, bilo je toliko glasno da smo se morali međusobno dovikivati. Kada smo htjeli izaći, nismo mogli jer su nam pali zidovi blokirali izlaz iz sobe. Uhvatila me panika, ali uspjeli smo nekako gurnuti vrata i izaći - priča Vesna.
Drugi su potres dočekali u dvorištu.
- Gledala sam kako nam se kuća trese kao da je od kartona. Nisam mogla vjerovati - priča.
Tek nakon nekoliko dana postali su svjesni oštećenja na kući.
- U prvom trenu bili smo sretni što nitko nije ozlijeđen i smirivali smo strahove. Tek kada smo za nekoliko dana ponovno ušli u kuću i vidjeli koliko je oštećena, onda nas je udarila realnost da se stvarno nećemo moći vratiti - kažu.
I sada ih je strah svakog sljedećeg potresa.
- Taman se malo smirimo na koji dan, zaboravimo da je potres bio. Tada zatrese opet i sve se vrati, sva panika i strah - priča.
U kuću ih više nije strah ulaziti, ali osmislili su metodu kojom prate je li prethodnu večer bilo potresa.
- U rupi u zidu stavila sam kvačicu za sušenje veša. Ako je tu večer jako treslo, kvačica je ispala iz zida i tada znamo da se u kući ne smijemo dugo zadržavati - priča Vesna.
Od potresa nije isti niti njihov pas Beni, star tri godine.
- Potres ga je jako šokirao. Prije je bio veseo, trčao i lajao po dvorištu, a sada je miran i stalno se drži uz nas. Kada osjeti potres, sklupča se kod mojih nogu ili sjedne u krilo, sugerira da traži zaštitu od nas - kaže Vesna.
U obnovi ih osim financija sprječava i zakon o obnovi.
- Još uvijek se ništa ne zna. Što smijemo obnoviti, što rušiti i na koji način. Nadam se da će se stvari s te administrativne strane čim prije riješiti kako bi mogli poduzeti neke konkretnije mjere - zaključuje bračni par.