Svaki dan u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Imamo zagonetni smrtni slučaj. Pronađeno je truplo žene uz potok u parku Maksimir. Uz nju je stajalo i oproštajno pismo. Vide se tragovi vatrenog oružja. Je li riječ o samoubojstvu ili brutalnom ubojstvu?

Na teren hitno izlaze istražitelji CSI Retkovec iz istoimene zagrebačke osnovne škole. Pažljivo osiguravaju mjesto zločina, izuzimaju otiske mogućeg počinitelja i skupljaju dostupne tragove. Svaki dokaz je bitan.

Nagrađeni su za svoj trud

Tako počinje sat izvanredne nastave kemije koji vodi profesor Marijan Varga. Upravo zbog svojeg truda i predanosti u radu s djecom posljednje 32 godine nedavno je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta primio najprestižnije priznanje za profesore - Nagradu Ivan Filipović. Među ostalim, i zbog toga jer od 2009. godine uspješno vodi školski forenzički tim, koji je jedinstven u Hrvatskoj.

Zločin je, naravno, izmišljen, kreiraju ga sami učenici, ali istraga izgleda baš kao da je riječ o profesionalnim forenzičarima. Ozbiljni su, iz sata u sat sve znatiželjeniji i koncentrirani.

- Želimo njihovo znanje iz kemije primijeniti u praksi, a jedan od oblika je i forenzika. Otkrivaju novu kemiju, ali istodobno na neki način otkrivaju i sebe. Dobivaju odgovore na pitanja: Jesu li CSI serije vjerodostojne? Mogu li riješiti taj problem, kako da se postavim prema njemu, kako da budem uporniji i strpljiviji? Uče rješavati problem, logički i kritički razmišljati te zaključivati, motiviraniji su na nastavi - objašnjava Varga. 

Ističe da se na prvi pogled grupa samo igra i dobro zabavlja, ali zadaća je puno značajnija - prevencija. Potiče učenike da razmisle o posljedicama kriminalnog ponašanja i štetnosti droga te da shvate da će počinitelj biti otkriven bez obzira koliko se trudio sakriti zločin.

Izabrali su dobru stranu

- Ono što je za mene najvažnije je da su djeca možda u nekim trenucima, upoznavajući pribor koji istražitelji koriste na terenu, materijale i spoznajući sve mogućnosti otkrivanja tragova, izabrali pravu stranu i sami sebi rekli: 'Stop, neću skrenuti na krivi put'. Mislim da smo u tome dosad uspjeli i to nas je motiviralo da radimo s djecom iz generacije u generaciju - kaže profesor kemije. Na satu na kojem smo prisustvovali rješavali su zločin, no kroz godinu upoznaju različite cjeline forenzike i vještačenja.

Najdraži predmet

- Sve je vrlo uigrano. Jedna grupa ispriča priču. Uče kako postupati u vrijeme nesretnog slučaja, ubojstva, što poduzeti, kako se ponašati, pokušavaju izuzeti tragove. Druga grupa pokušava te tragove identificirati. Treća u tragovima pokušava pronaći nešto specifično kako bi mogli zaključiti slučaj. Na jednom satu prolazimo istragu, na drugom učimo kako opisati neku osobu u svrhu izrade fotorobota. Vježbaju moć zapažanja, uče kako razlikovati ljude, koje karakteristike istaknuti kao najvažnije. Oblik vrata, glave, nosa, visina, hod... Povezujemo matematiku, kemiju, biologiju, fiziku - nastavlja Varga. 

Skicirajući mjesto događaja, ponavljaju znanje geometrije i tehničkog crtanja, a ni jezično izražavanje nije izostavljeno jer sve to treba precizno opisati. Osobnim opisom “treniraju” vlastito zapažanje i mogućnosti njegove interpretacije. 

Sa svim se slaže i Vargin veliki pomoćnik Zdenko Mindum, viši kriminalistički tehničar u Centru za forenzička istraživanja “Ivan Vučetić”, koji ima 37 godina staža.

- Sve se izrodilo iz prijateljstva s Vargom. Još dok su moja djeca pohađala OŠ Retkovec, pitao me bih li koji put mogao sudjelovati na nastavi kemije. ‘Forenzičaru, mogli bismo napraviti nešto s djecom? Ajmo ih maknuti iz kafića, da ne lutaju oko škole, ajmo ih maknuti s ceste. Pokrenimo naš CSI’. Kao da je pročitao moju ideju - prisjeća se Zdenko. 

Njegova djeca davno su završila školu, ali on i danas svaki ponedjeljak dolazi u školu, usađuje djeci ljubav za forenzikom, i to volonterski.

- Istinski volim svoj posao, a 
još više kad tu ljubav mogu prenijeti djeci - kaže Zdenko. 

Nekad je predavao u Policijskoj akademiji. Uspio je u suradnji s njima i Centrom Ivan Vučetić dobiti nužne rekvizite: praškove, daktiloskopske četkice za vještačenje dokaza...

- Nastala je gužva. Svi su htjeli biti forenzičari. Nije istina da su djeca nemirna i nezainteresirana. Kad im nešto približite, to ih jako zanima. Većinom su to djeca koja vole kemiju, ali ne moraju biti odlikaši. Neki samo kroz praksu nauče - kaže. 

Potvrđuju to i djeca. Na kraju su nam otkrili da je u pozadini slučaja koji su rješavali na posljednjem satu - ljubomora.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku