Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, papa Franjo je pozvao na ručak u ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfo kardinala Angela Sodana, umirovljenoga državnog tajnika i važećeg dekana kardinalskoga zbora, tada još aktivnog državnog tajnika (nasljednika Sodana), kardinala Tarcisija Bertonea i biskupa Marcela Semerara, tajnika komisije osam kardinala koji su dobili zadatak od pape Franje da mu predlože nacrt plana toliko potrebnog restrukturiranja kurije, što bi se moglo odraziti i na način upravljanja cijelom Katoličkom crkvom.
Argentinski poglavar Crkve je želio na jednom mjestu, i to simbolično, okupiti tri osobe koje predstavljaju prošlost (Sodano), sadašnjost (Bertone) i budućnost (Semeraro) Crkve pa da im iz prve ruke kaže kako je završilo jedno doba, a počinje drugo. Možda je kardinal Bertone, formalno drugi čovjek Crkve odmah ispod Pape, u glavi imao važnu misao: ako me nitko u Vatikanu više ne brani od optužbi da sam pokvaren i da sam naudio Crkvi bolje će biti da završimo odmah s ovom pričom.
Kako bilo, Papa im je rekao da je “prihvatio ostavku” kardinala Bertonea (što jest sofizam jer je Bertoneu 79 godina i trebao je otići u mirovinu, kao i svi ostali biskupi sa 75 godina, što je tada formalno sasvim sigurno i zatražio) i da će novi državni tajnik biti nadbiskup Pietro Parolin, dosadašnji apostolski nuncij u Venezueli koji će stupiti na novu dužnost 15. listopada.
Zašto je Bertone možda imao taj gorak okus u ustima, zašto je bio nemiran? Jer je znao da odlazi sa scene na vrlo loš način. Zato je, nakon što je objavljena vijest o njegovu odlasku izjavio da je “žrtva zmija i gavrana”!