"Dabogda bio na vlasti i nemao protukandidata". Može se činiti kao dobra želja, ali u HDZ-u je dosad funkcionirala kao kletva koju će upravo probati skinuti Andrej Plenković. Plenković će danas na unutarstranačkim izborima treći puta biti izabran za predsjednika jer nema protukandidata. Protukandidata nema baš nitko iz njegova tima u kojem su još Tomo Medved, Oleg Butković, Ivan Anušić, Zdravka Bušić i Branko Bačić, pa će ta šestorka nastaviti voditi stranku. Iza 21 sat će biti poznato koliko je svaki od tih čelnika stranke dobio glasova. 

Međutim, nakon smrti Franje Tuđmana, svi oni koji su dosad u HDZ-u izabrani bez protukandidata, a bili su u tom trenutku na vlasti, na kraju su završili u ropotarnici političke povijesti. I to nakon što su prije toga bili slavljeni i obožavani u stranci. Samo Ivo Sanader je 2004. uspio nakratko preskočiti takvu sudbinu, ali ona ga je dočekala koju godinu kasnije. 

Ivo Sander je nakon smrti Franje Tuđmana, prvo 2000. godine postao predsjednik stranke, a onda je sve kulminiralo unutarstranačkim sukobima i definitivnom pobjedom Sanadera na novim unutarstranačkim izborima 2002. godine. Iz oporbe, Sanader dovodi HDZ na vlast godinu dana kasnije, sastavlja Vladu i počinje njegova era u politici. Nakon pobjede, 2004. godine nema protukandidata na unutarstranačkim izborima, ali tada još biraju delegati. Nakon što je drugi puta dobio parlamentarne izbore, Sanader je na vrhuncu političke karijere izabran 2008. godine za predsjednika opet bez protukandidata. I njegova zamjenica Jadranka Kosor nije imala protukandidata. Činilo se da će Sanaderova era trajati vječno, ali on 1. srpnja 2009. godine podnosi ostavku i na mjesto premijera i predsjednika stranke. Godinu dana kasnije počinju antikorupcijski procesi, a Ivo Sanader je sada u zatvoru zbog korupcije. 

Jadranka Kosor je bez izbora i protukandidata izabrana na čelo HDZ-a. Sanader je rekao da će ga ona naslijediti, a svi delegati su to prihvatili aklamacijom. Nije se čak ni glasalo kako bi se vidjelo ima li tko protiv. Kosor je čekao težak mandat u Vladi obilježen krizom, uhićenjima članova i blokadom ulaska u EU od strane Slovenije. Ipak, Kosor je odradila mandat do kraja, ali je parlamentarne izbore izgubila. Odmah potom gubi i unutarstranačke. U njenom timu je tada bio i Andrej Plenković koji je predstavljen kao mlada nada i trebao je biti njen zamjenik. Ali kada nije ušla u drugi krug, Kosor je  svjedočila da se iste te večeri Plenković "izgubio". Kasnije Karamarko izbacuju Kosor iz HDZ-a zbog kritika koje je uputila stranačkom vodstvu. 

Tomislav Karamarko na tim izborima dolazi na čelo tada oporbenog HDZ-a, a glavi protukandidat mu je bio Milan Kujundžić. Karamarko sa širokom desnom koalicijom uspijeva izaći kao relativni pobjednik izbora 2015. godine. Ali to mu nije bilo dovoljno, pa je morao u koaliciju s Mostom, a on postaje potpredsjednik Vlade, a ne premijer. U proljeće 2016. godine, HDZ-ovci čvrsto stoje iza svog predsjednika. Nitko, baš nitko mu se nije suprotstavio na unutarstranačkim izborima. Čak je i Karamarku pomalo neugodno glasati samog za sebe, pa na biralište dovodi sina koji zaokružuje očevo ime. Samo koji mjesec kasnije događa se potpuni preokret. Otkrivena je afera Konzultantica, Karamarka Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kažnjava, puca koalicija HDZ-a i Mosta, a Karamarko ruši Vladu uvjeren da će sastaviti novu većinu. Nije uspio, a HDZ-ovci ubrzano traže novog predsjednika preneraženi mogućnošću gubitka izbora u jesen 2016. godine. Karamarko je par puta tijekom zadnjih godina najavljivao povratak u politiku, ali se to nije dogodilo.Još uvijek je član stranke. 

Kao antipod Karamarku dolazi Andrej Plenković. On ni tada, 2016. godine, nije imao protukandidata na unutarstranačkim izborima, ali nije tada bio na  vlasti. HDZ-ovci su pragmatično bacili sve karte na to novo lice i uspjeli biti relativni pobjednici izbora s Plenkovićem na čelu. Njemu je započelo četiri najteže godine mandata. Već za par mjeseci se valja kriza u Agrokoru, puca koalicija s Mostom, jedna saborska ruka sprječava Vladu od pada, a zatim nalazi nove partnere u HNS-u. Plenković je bio na meti stranačke oporbe i na unutarstranačkim izborima 2020. godine je stranačka desnica profilirala Miru Kovača kao svog kandidata. S njim u timu su još bili i Milijan Brkić, Ivan Penava, Davor Ivo Stier i Tomislav Tolušić. Iako se najavljivala neizvjesna bitka, Plenković je sa svojim timom glatko pobijedio, a stranačka oporba je marginalizirana. 
Danas Plenković s istim timom postaje predsjednik stranke, prvi put otkako se bira po principu "jedan član-jedan glas"  ostvaruje se kombinacija i da je na vlasti i da nema protukandidata. Hoće li i on uspjeti razbiti prokletstvo predsjednika HDZ-a i odraditi mandat do kraja, a ne neslavno završiti?