Chiracova karijera bila je jedna od najvećih koje je Francuska vidjela zadnjih stotinu godina. Počeo je kao ministar poljoprivrede, dva puta bio premijer - to nikome u Francuskoj nije pošlo za rukom - gradonačelnik Pariza i predsjednik države.
Hrvatska ga pamti po prisnom odnosu s predsjednicima Tuđmanom i Mesićem.
- Predsjednika Chiraca sreo sam nekoliko puta u životu - kaže nam dr. Mate Granić pa nastavlja:
- S njim sam u četiri oka imao i jednosatni sastanak. Chirac je bio sušta suprotnost Francoiseu Mitternadu, koji je bio na strani Srbije i Miloševića. Pokazivao je puno razumijevanje za pozicije Hrvatske. Izvanredno je dobro primio i Washingtonski i Dejtonski sporazum. Za Hrvatsku je to bilo neopisivo važno. Uz Alana Juppea i ministra Vedrinea, to je bila posve druga politika i prema Hrvatskoj i prema BiH od one koju je vodio njegov prethodnik - kaže Granić, koji tvrdi kako je sastanak Tuđmana i Chiraca u Strasbourgu bio jedan od najuspješnijih i najtoplijih Tuđmanovih sastanaka, uz one s Billom Clintonom i Svetim Ocem, ili talijanskim predsjednikom Francescom Cosigom. Granić nam je povjerio kako su se Tuđman i Chirac izvanredno dobro razumjeli oko BiH, ali i oko drugih tema:
- Predsjednik Chirac je predsjedniku Tuđmanu govorio o opasnostima radikalnog islama, koji nije Islam, koji je časna religija, već njena radikalna devijacija. I Chirac mu je dao podršku u svim sporazumima. Bio je simpatičan, otvoren i topao čovjek - zaključuje naš sugovornik. U karijeri je taj otvoreni i topli čovjek povukao velike poteze: ukinuo je ročnu vojsku i uveo profesionalnu, priznao je odgovornost Francuske za deportacije Židova, pokrenuo sporazumijevanje Židova i muslimana...