Amir E. (44) se 29. travnja 2021. u stanu u širem središtu Zagreba posvađao, a potom i fizički obračunao sa stanodavkom Jasnom Z. (74). U namjeri da je ubije zgrabio je nož i zadao joj 26 reznih rana uključujući i jednu po vratu, zbog koje je Jasna Z. izgubila svijest i pala na tlo. Šest dana kasnije preminula je u bolnici.
Amir E. u trenutku ubojstva bio je bitno smanjeno ubrojiv, a događaja se ne sjeća.
- Bio sam podstanar u tom stanu u koji sam došao početkom travnja ove godine. Jasna me stalno zlostavljala. Psovala mi majku. Ulazila mi u sobu bez kucanja. Trpio sam njezine uvrede. Vršila je teror nada mnom. Od svega me počelo boljeti srce. Iz stana sam odlazio ujutro i vraćao se navečer. To jutro nisam popio propisanu terapiju. Bio sam u kupaonici i čistio je. Toga se jedino sjećam i onda da me policija odvela u postaju, svukli su mi odjeću i dali mi bijeli kombinezon i zatim me odveli u KB Merkur na šivanje rane ispod lijevog oka - rekao je u svoju obranu Amir E. (44), umirovljeni sudionik Domovinskog rata.
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, Daniela Kustec, nepravomoćno je Amira E. osudila na četiri godine zatvora.
- Vi ste na početku suđenje rekli kako se samog događaja ne sjećate što je protumačeno kao da se ne osjećate krivim. Sud smatra da je vaša obrana istinita i prihvatio ju je jer je životna i uvjerljiva te sukladna nalazu vještaka psihijatra koji je utvrdio da odgovara disocijativnoj reakciji- rekla je sutkinja Kustec.
- Kod određivanja nepravomoćne presude vijeće je kao olakotno cijenilo to što ste bili smanjeno ubrojivi u bitnom u trenutku počinjenja djela, to što ste kao mlada osoba prošli strahote vukovarske tragedije, vaše zdravstveno stanje, a i to što se unatoč tome što se događaja ne sjećate i da ste spremni da za djelo odgovarate. Otegotnim je cijenjena brojnost ozljeda koje ste zadali žrtvi- obrazložila je nepravomoćnu presudu sutkinja Daniela Kustec.
Amir E. je tijekom suđenje opisao i kakve je strahote prošao tijekom Domovinskog rata.
- Do zadnjeg dana, sve do pada Vukovara bio sam tamo. Malo po podrumima, a na dan pada sam bio u atomskom skloništu. Nakon toga nas je JNA odvela u Šid gdje smo bili par dana, a moj otac je proveo u logoru u Sremskoj Mitrovici dva mjeseca i devet dana. Zatim smo poslani u Zagreb u studenom 1991., a JNA nas je vozila autobusima. Napustio sam školovanje te sam se sa 16 godina pridružio HVO-u u Orašju u BiH, a 1995. sam teško ranjen metkom u prsa. Jedva sam ostao živ. U ratu sam proveo dvije godine. Teško mi je nakon svega bilo živjeti u Vukovaru. Ako ne popijem terapiju, padnem u nesvijest i mora doći Hitna … - rekao je Amir E. koji bez svoje terapije lijekovima ne može nikako funkcionirati, objavio je Jutarnji list.
Na prijedlog psihijatra, koji je vještačio Amira E., sud mu je odredio i sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja. Kako nema nikakvu imovinu ni prihoda sud ga je oslobodio plaćanja sudskih troškova. Također je odlučila da optuženi ostaje u istražnom zatvoru.