Bio sam žigolo i prodavao sam svoje tijelo, ali nikad nisam prodao dušu vragu. 

Tomislav K., hrvatski žigolo broj 1

Fakat dobra ponuda

Moram priznati da su me obje vijesti šokirale. Dok sam bio klinac i pokušavao ozbiljno boksati, znao bih u meču dobiti udarac u jetru. Ta bol koja ti tad prostruji tijelom jednostavno te oduzme. Imaš osjećaj da ne možeš pomaknuti ni ruke ni noge, da ne možeš ni disati. Eto tako sam se sad osjećao, doduše bez boli. Kao što bi u boksu moji protivnici iskoristili to da me dokrajče, tako je i Aleks iskoristio da nastavi s pričom.

Što da ti kažem, neću da neka seljačina gura kurac i jaja u facu moje zaručnice. Ili, ne daj bože, da joj se upucava. Ili da kresne neku od njenih cura. Jednostavno, nemam povjerenja u scenu. Sve sami seljačine i primitivci. Nema više pravih profesionalaca, mljeo je, dodavši uz to uzdahe, kao neki starkelja kad priča kako je nekad bilo bolje. Što ja znam za vrijeme Tuđmana, Tita ili Franza Josefa, ako je dovoljno star. Onaj period Karađorđevih nitko ne spominje, valjda je u to vrijeme stvarno bilo loše. Iako je teško zamisliti da su neka vremena bila čak i lošija od ovih sad.

Ponuda je fakat bila dobra.

Dakle soma eura, i to ja plaćam. Sutra će te, kao, nazvati njena kuma, ja ću, kao, nabaviti tvoj broj, ti se pravi kao profić, i to ti je to. Dalje znaš, ne moraš biti Nižinski, samo pričekaj da se napiju i tresi guzom kao majmun. I to je to.

Plaćena budala

Eto, to je Aleks. Čim si ga pristao saslušati, on se ponaša kao da si pristao i na sve ostalo. Doduše, ovih soma eura zvučalo je kao ponuda iz raja. A što mi se najgore može desiti? Da me malo pljesnu po guzi ili da me neka malo jače potegne za kurac i jaja. Dobro, ako ne mislite, izvodeći striptiz, barem ako ste tradicionalni Hrvat, a to znači da pojma nemate o plesu, o tome da izgledate kao medvjed. A nikom nije drago izgledati kao budala, osim političarima, ali oni su druga sorta, iako je, doduše, kompenzacija od 1000 eura sasvim pristojan iznos za izigravanje budale. Većina nas to ionako čini besplatno. Mislim, ne izvodimo striptiz nego ispadamo budale.

To mi se nekako zavrtjelo u glavi pa sam odgovorio:

Čuj, ne da mi se glumiti budalu, pa čak ni za soma eura, rekao sam odlučan da me ovog puta neće slomiti.

Ma nemoj. Radije bi to radio besplatno, odgovorio mi je cinično pružajući mi svoj mobitel. Naravno, najnoviji i svemirski. Na ekranu je, naravno, bila moja slika u Tarzanovim gaćama kako preskačem s balkona na balkon objavljena na nekom stupidnom tračerskom portalu. Očito oni klinci dolje nisu u meni našli samo izvor zabave nego i zarade.

Nasreću, faca mi se nije dobro vidjela, pa bi me uz puno truda mogao prepoznati samo netko tko me vrlo dobro poznaje, pod uvjetom da me može zamisliti u tarzanskim gaćama. A to je mogao jedino Aleks, on me, naime, u takvom izdanju jednom vidio.

Valjda je u mojim očima vidio da bih mu najradije bacio mobitel u glavu, pa je nježnijim glasom dodao.

Ajde za starog frenda, za stara dobra vremena. I još soma eura dobiješ.

OK, pristao sam ni sam ne znajući zašto. Valjda zbog tih starih dobrih vremena, neke čudne nostalgije i sentimentalnosti u njegovu glasu... Nemam pojma. Jebiga, svemu, očito, mogu odoljeti osim iskušenju. Popustio sam i nekako se i sam iznenadio time kako sam sjeban, karakterno. Slabić. Muha. Naravno, to je nestalo s njegovim ciničnim pitanjem.

Imaš svoj kostim ili da ti ja dam?

Pička ti materina, odgovorio sam mu, dodajući skrušeno, daj mi ti. I na to je bio spreman, izvadivši iz gepeka BMW-a sportsku torbu. Bila je teška, očito je unutra bilo više kostima.

Biraj što hoćeš. Vidimo se nakon nastupa.

Dao sam mu svoj broj, jer ga više nije imao, da ga da toj kumi da me na zove.

'Mene ne spominji...'

Sutra me nazvala. Predstavila se kao Petra, ja sam kao glumio profića, iako pojma nemam kako to zvuči profesionalni striper, ali uglavnom, dogovorili smo dva izlaska u dva kostima i to je to.

Rekla mi je adresu. Bila je u centru. Da bude siguran, Aleks je došao po mene. Vozio je zaobilazno.

To je bila njegova stara taktika. Puštao je curama da se napiju kako bi previdjele mnoge estetske mane mojeg plesa i koncentrirale se na ono bitno, a to je mlado meso. Odnosno ja. Usput je pričao kako se stvarno zaljubio, kako se seli s njom u Francusku, kako ima dovoljno ušteđevine da tamo pokrene neki posao, kafić ili nešto. Mljeo je, što mu inače nije bio običaj, a to je samo pojačalo moju, ajmo reći, sumnjičavost.

Nekako mu nisam vjerovao u tu priču, ali jebi ga, svatko ima pravo na svoju iluziju. Ja sam nekako mislio da će ga njegova prošlost pronaći, ma gdje bio, i opaliti mu snažan vritnjak. Ali ponavljam, tko sam ja da sudim drugima. Pa ni moja prošlost nije najbajnija, ali pored Aleksove vjerojatno je čista kao prošlost djevca tek izašlog iz sjemeništa. Sam sam se sebi činio kao sveti Alojzije iz Gonzage. Kažu da je u noći njegove smrti karmelićanka, mističarka sveta Maria Magdalena de Pazzi imala viziju njega u velikoj slavi, zbog njegova čistog djevičanskog života – e točno sam se takav sam sebi činio, boljih vam riječi pronaći ne mogu.

Mene ne spominji, strogo je dodao nakon što me izbacio pred zgradom u centru. Shvatio sam. Pa nisam budala.

Pozvonio sam na vrata.

Otvorila mi je visoka plavuša konjskih crta lica. Mislim, bila je zgodna, ali nekako konjska. Što da vam kažem?! Pravi kramp, nemojte mi zamjeriti što koristim takve izraze. Jebiga, nismo na televiziji, a ja vam moram iskreno prenijeti svoje unutarnje dojmove. Iz dnevne sobe dopirao je smijeh pijanih žena. Nisam mogao procijeniti koliko ih je. Već po zvuku moglo se zaključiti da su razularene i da su zaboravile na sve stege koje ih inače drže. Ne znam znate li to, vjerojatno ne, ali žene koje dočekuju stripere najdivljije su indijansko pleme – ako ste kad gledali koji vestern, vidjeli ste Indijance koji divlje jašu i urlaju. Nose ih samo nagoni i ponešto razuma. Eto, takve su i one.

Uputila me u sobu da se presvučem za nastup, a ja sam joj dao CD koji treba pustiti. Njega mi je također dao Aleks. Da ne pričam, tu su sve bili klasici, "Im too Sexy" i "You Can Leave Your Hat on". Klasika za striptiz. Odradio sam to profesionalno, onoliko profesionalno koliko to čovjek koji pojma nema o plesu može. Prvi put sam izašao u kostimu kauboja, izazivajući prave ovacije, pljeskanja po guzi, hvatanja za kurac... O povicima "dođi mami", "mešaj", "shake your money maker" i slično, da ne govorim. Ukratko, klasični repertoar razularenih žena. Drugi izlazak odradio sam u kostimu engleskog bobbyja, a to ih je izbacilo iz takta, pogotovo tu kumu konjskog lica. Ta nije propuštala priliku da mi pokuša zavući ruku u tange, tigrasta uzorka.

Naravno, izveo sam ples i za mladu, nastojeći biti dovoljno erotičan, a ipak ne prijeći neke granice. Prošlo je dobro, moglo bi se reći, ako izuzmemo ugrize za guzu, pljeskanje, hvatanje za jaja i ostale opačine. Jebiga, trebao sam povesti tjelohranitelja.

'Imam za tebe posebnu nagradu'

Eh da, Aleksova mlada.

Ne znam što reći. Sasvim prosječna cura. Zgodna – ali, brate mili, ništa posebno. Čudno je to. Aleks je ševio sve, od gabora punih para do vrhunskih, ali stvarno vrhunskih ljepotica. Od slavnih i pametnih do anonimnih i bogatih. I nikad nije trznuo ni za jednu. Ova cura bila je tako obična, da stvarno ne znam kako ga je osvojila. Možda zato što je stidljivo odmaknula glavu dok sam plesao pred njom miješajući u tim smiješnim tangama pred njenom facom.

Sav krepan, ne biste vjerovali kako vas takve stvari iscrpe, krenuo sam kući. Sanjao sam samo o krevetu u kojemu ću se ispružiti i spavati, tako sam mislio, barem 24 sata.

No već iza ugla vidio sam Aleksov BMW i njega naslonjenoga kako nervozno puši.

Znate već, Aleks ne voli duge uvode. Pitao je kratko:

Je li sve bilo OK?

Pitao je, a mogu se zakleti da sam osjetio zebnju i ljubomoru u glasu. Jebote, mala je ono, prosjek prosjeka, pa nije da će frajeri potezati noževe zbog nje.

No nisam to komentirao, samo sam kimnuo glavom.

OK, stari, daj da te odbacim, rekao je nekako puno veselije, kao da mu je pao kamen sa srca. Tko bi rekao da je taj tip tako osjećajan, nasmijao sam se na taj zaključak. I vi biste da znate Aleksa.

Imam i posebnu nagradu za tebe, rekao je kad sam sjeo u auto.

Bacio mi je nešto u ruke. Debelu knjižicu pohabanih crnih korica. Znao sam što je to.

Knjižica njegovih žigolovskih kontakata i mušterija. Najveće blago prodavača ljubavi.

Zbunjeno sam ga pogledao.

Možda ti zatreba... Tko zna?!

>>> Kraj drugog dijela