Ceste su postale nova hrvatska fronta. Na njoj godišnje gine tek nešto manje ljudi nego na ratnim bojišnicama, pa je strah razumljiv. Neki ljudi ga, unatoč tome, nemaju. Izađu sigurni na cestu, sjednu za volan i - često uljuljkani lažnom sigurnošću - baš zato stradaju. Drugi se boje pa voze oprezno. Često ta mjera pomaže. No ne i uvijek. Kako god vozili, nikad se ne možete posve zaštititi od pješaka koji će vam izletjeti nasred avenije, od lošeg vozača koji pretječe manijakalnom brzinom pa ulijeće u "škarice" dovodeći i vas u pogibelj, ili, što je čest slučaj u Novom Zagrebu, ljudi koji pretrčavaju preko široke ulice iako su im u blizini pothodnici i pješački prijelazi.  Podjednaka opasnost su i vožnje po seoskim cestama gdje je potreban još veći oprez, jer iz magle ili slabo osvijetljene noćne ulice vrlo lako možete naletjeti na neopreznog ili pijanog pješaka, koji tetura po cesti.
Što je vaša najteža fobija u prometu?