Na početku se činilo da nas je sreća napustila. Bilo je oblačno i prohladno. Usto, kod Blizneca se odronilo 15 kubičnih metara zemlje, a kod Kraljičinog zdenca napukla je cesta.

- Već su sanirali brijeg, ali to će vjerojatno ipak biti zatvoreno neko duže vrijeme -  usred šume je situaciju preko mobitela nadzirala Martina Jurjević Varga, glavna čuvarica prirode u PP Medvednica usred šume.

Ali onda je zagrebačka planina pokazala zašto godišnje ima čak 100 sati više sunčanog vremena nego Zagreb. Oblaci su se naglo razišli i otkrili tirkizno nebo. Nas, koji smo te subote landrali između prastarih stabala i špijunirali tajni život vjeverica i srna, ogrijalo je sunce. Usto, 40-ak aktivista koji su pobjegli iz oblačnog Zagreba, na vrh sve do tornja na Sljemenu jednostavno se autobusom i automobilima dovezlo sa zagorske strane.

Kako pjesma kaže, kod Hotela Tomislavov dom na Sljemenu bili smo 1000 metara bliže suncu.   Podijelili smo se u dvije grupe i šumskim stazama krenuli prema planinarskom domu Grafičar, nekih 150 metara niže.

Igra magle na povjetarcu, sunčevih zraka i sjena stabala obraslih mahovinom, djelovala je poput sage iz Gospodara prstenova. Prvih nekoliko stotina metara nailazili smo samo na gljive, zanimljive minerale, jedno lane koje se lijeno šetalo uz stazu. I onda izbili na osunčani proplanak.

- Ma nema tu ništa. Tu je u Zagrebu sve kulturno – glumio je rezigniranost jedan od aktivista koji je na akciju došao iz Bregane.

No, onda su im se bogovi ipak "smilovali". Jedan je slavodobitno mahao plastičnom bocom.

- Priznaj da si to izvadio iz koša!- optužio ga je prvi.

Ali nije bilo potrebe.

- Nekakav čudan metal, boca, vreća... svašta nešto. I jastučnica – pohvalila se jedna od aktivistkinja na staroj stazi obrasloj mahovinom

- Čovječe! Pa ovdje smo se mogli i obući. Ručnik, rukavice... čak su i pljuge tu – uzvratila joj je kolegica.

Zafrkancija je nakratko bila narušena otkrićem dviju korištenih pelena u različitim stadijima fermentacije, ali su se aktivisti odmah oporavili.

- Hej, vidi! Pa tu ima peć na drva! - dovikivao je jedan i već izvlačio zgužvane komade lima iz gustiša.

E, ali u to je jedna od naših prijateljica na odmorište na stazi ponosno donijela branik od automobila. Negdje u blizini skrivala se i hauba. Zaključak je bio neizbježan.

- To se tamo dolje skriva cijeli golf, što li? - pitao je jedan od zafrkanata.

- Brijem da da – vedro je odgovorila ona s branikom.

Učas smo nakrcali terenac PP Medvednica i nastavili prema Grafičaru. Posla je bilo baš po mjeri, taman da se razgibamo. To nam je na vrhu i nagovijestila Sandra Tucak-Zorić iz ureda zagrebačkog pročelnika za zaštitu okoliša.

- Posjetitelji Medvednice jako su osviješteni. Oni znaju da su to pluća Zagreba i čuvaju ih. Ali, manji je broj i onih koji tu dolaze automobilima i kamionima samo da iskrcaju otpad – kazala je.

Ravnateljica parka Snježana Malić-Limari objasnila nam je pak da će ta šumovita gora uskoro imati strategiju održivog turizma, da ove godine jest bilo problema s olujama koje su napravile jako puno štete, ali da je u planu obnova žičare i još više za zabavu, učenje i razgledavanje.

I u ovogodišnjoj Velikoj eko akciji rad volontera i organizacija okupljenih oko 24sata logistički pomažu Konzum, Jana voda s porukom, Ledo, Tisak, Opel, Pevec, Vipnet, HP, Janaf, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te JGL.