Nakon objave priče o razdjelnicima i da smo jedini u Europi koji kažnjavaju građane zbog njihove ugradnje, redakcija je zatrpana pismima bijesnih čitatelja koji se osjećaju prevarenima.
Marijo Drlje, inače poznatiji kao čelnik Udruge za zaštitu prava pacijenata, jedan je od njih. Napisao je da se 30 posto manje grije, a dobiva 40-50 posto veće račune za grijanje nakon ugradnje razdjelnika.
- Razdjelnici su demagogija. Isključio sam kuhinju iz grijanja, a oni obračunavaju i dalje tih šest kvadrata više - napisao je Marijo Drlje.
Doduše, postoje i oni koji su dobili manje račune iako su oni u manjini. Čitateljica iz Zagreba poslala nam je svoj račun za siječanj ove i prošle godine u kojoj je račun s razdjelnicima i ventilima pao s 580 na 370 kuna. Doduše, priznaje, njezin stan je sa svih strana okružen drugim stanovima pa vjeruje da je zbog toga prošla bolje od većine ostalih.
- Ja sam zadovoljna - kaže.
Matematičar Aleksandar Hatzivelkos godinama upozorava na lošu formulu po kojoj se obračunava potrošnja nakon ugradnje razdjelnika.
- Ministarstvo gospodarstva i Regulatorna agencija stalno pokušavaju pogoditi koliko je potrošio onaj tko nema razdjelnike u zgradi. Zbog toga dolazi do nelogičnosti da oni s razdjelnicima koji štede plate više nego onaj tko ih nema - kaže Hatzivelkos.
On je objasnio i zašto je stan koji ima razdjelnik i ventil, ali cijeli mjesec nije bio grijan, dobio veći račun. To je bio primjer čitateljice Ružice Golub iz Velike Gorice. Hatzivelkos to smatra jednim od paradoksa, ali ističe da sve zavisi od ugovorene formule. Svatko mora platiti i fiksne nakande, ali i dio obračuna za zajednički prostor, kao i dio za kvadraturu.
- Različiti su razlozi zašto se to događa. Ali razdjelnik mjeri impulse i od topline radijatora ako ga zagrije i sunce, kao da kroz njega ide topla voda, pa i tu može biti problem - kaže.
Ni jedna zapadnoeuropska zemlja nije primijenila direktivu Europske unije kao obvezatnu. Primjerice, u Velikoj Britaniji prvo se napravi analiza cijele zgrade, što je potrebno uložiti za uštede, pa se tek onda, ako sustanari žele, ugrađuju sustavi poput razdjelnika. Nitko ne kažnjava građane i kaže im da se moraju ugraditi, pokazala je analiza koju je napravio EU parlament za našeg zastupnika Davora Škrleca.
Građani smatraju da su na razdjelnicima samo zaradile tvrtke koje ih ugrađuju. I to pokazuju brojke. Primjerice, najvećoj i najpoznatijoj tvrtki Brunata prihodi su tri puta skočili. Narasli su sa 6,5 na 18,5 milijuna u 2014. godini Rezultata za 2015., kad je najviše razdjelnika ugrađeno, još nema.