Povodom 80. godišnjice stravičnog pokolja u Katinskoj šumi, koji je počeo 3. travnja 1940. godine, donosimo vam feljton u tri nastavka o tom strašnom masakru kada je Staljinova tajna policija likvidirala oko 22.000 ljudi. Eliminirali su gotovo polovinu od ukupnog broja časnika poljske vojske, ali i ostale poljske intelektualce...
Poljska je 1940. godine bila bojište na kojem su snage odmjeravali nacistička Njemačka i Sovjetski Savez. Konflikt je bio na vrhuncu tog proljeća kada su u Katinskoj šumi (danas Bjelorusija) Sovjeti ubili 22.000 Poljaka.
Nakon što je Poljska podijeljena između Njemačke i Sovjetskog Saveza 1939. godine većina Poljaka koji nisu mogli u vojsku (žene, djeca, starci) poslani su u zaleđe Sovjetskog Saveza kako bi ili umrli ili bili pod kontrolom Sovjeta. Drugi dio poljske populacije čekala je drugačija sudbina.
Žrtve su uključivale vojne oficire i političke neprijatelje Sovjetskog Saveza, kao i intelektualce, pisce, profesore, inženjere i odvjetnike.
Datuma 5. ožujka Staljin je potpisao naredbu da se smakne oko 21.857 'takvih' Poljaka.
"Članovi kontrarevolucije, špijuni i oni koji se bave sabotažom, odbjegli, odmetnici, vlastelini i drugi osuđeni su na kaznu - smrti".
Sudbina 22.000 Poljaka postala je jasna kada su, niti manje niti više, negoli nacisti nabasali na masovne grobnice u šumi. Godine 1941. poljska je vlada u egzilu pristala stati na stranu Sovjeta i boriti se protiv nacista, a Poljaci su smatrali da su im oficiri samo zatočeni u Katinu te da će biti oslobođeni.
Sovjeti, koji nisu htjeli priznati istinu, tvrdili su kako su muškarci vjerojatno pobjegli u Mandžuriju.
No 13. travnja 1943. Nijemci su otkrili masovne grobnice u šumama te su se nadali da će otkriće okrenuti Poljake protiv Sovjeta.
Poslanici poljske vlade otišli su na mjesto masakra i utvrdili da su Sovjeti zaista odgovorni, no SAD i Britanci nisu htjeli izgubiti saveznika protiv nacista. Sovjeti su čak išli tako daleko da su masakr u Katinskoj šumi dodali na listu nacističkih zločina kojima se sudilo u Nürnbergu.
Poljska povijesna trauma
Do Staljinove smrti 1953. godine su u zatvoru završili mnogi Poljaci koji su za Katin krivili Sovjetski Savez. O tome se u komunističkoj Poljskoj nije smjelo reći ni riječi. To je bilo nešto o čemu se nije govorilo. Osim ako za masakr nisu optuživali Nijemce.
Saveznici si nisu htjeli priznati istinu sve do pada SSSR-a 1991. godine. Uslijedila je istraga no tek je 2012. došlo do nekog zaključka, i smiraja.
Naime, iako su ruski lideri Gorbačov i Jeljcin priznali krivnju za Katin, Europski sud za ljudska prava je tek 2012. rekao kako je pokolj u Katinskoj šumi bio sovjetski ratni zločin.
"Obitelji žrtava nosili su se sa dvostrukom traumom, izgubili su najbliže, a istinu su čekali više od 50 godina", rečeno je na sudu.
Izvorne sovjetske dokumente Mihail Gorbačov je 1990. predao poljskome predsjedniku Wojciechu Jaruzelskom i ispričao se poljskom narodu. Boris Jeljcin, nasljednik Gorbačova, odnio je Staljinovu potpisanu naredbu u Varšavu te se i on formalno ispričao u ime svoje zemlje.
A Vladimir Putin je 2010. godine na 70. obljetnicu pokolja službeno pozivao poljske dužnosnike na zajedničku komemoraciju. Tako su se ruska i poljska zastava zavijorile zajedno iznad Katynske šume. Putin je tada ocijenio da je masakr bio Staljinova osveta za neuspjeh u borbama za sporne istočne dijelove tadašnje Poljske 1920. godine.
Velika nacionalna tragedija Poljaka ovjekovječena je u filmu “Katyn” redatelja Andrzeja Wayde čiji je otac pogubljen u selu pokraj Smolenska.