Gotovo četvrt milijuna ljudi u Hrvatskoj su žrtve tzv. igara na sreću, odnosno klađenja i kocke. Riječ je o ozbiljnom javnozdravstvenom i socijalnom problemu koji je u porastu, a s njim se ova HDZ-ova vlada, nema volje ni snage uhvatiti u koštac, kao ni s drugim problemima mentalnog zdravlja, istaknula je na današnjoj konferenciji za novinare saborskog kluba stranke Možemo! zastupnica Ivana Kekin, i sama liječnica i psihijatrica.
- Moji kolege psihijatri koji se bave liječenjem ovisnika o kockanju hvataju se za glavu te svjedoče da im ljudi dolaze na liječenje kada su na samom dnu i kada su izgubili sve. A istodobno čim izađu iz bolnice izloženi su ponovo svojoj ovisnosti i bez ikakve zaštite od strane države - ispričala je.
Doista je riječ o prvorazrednom javnozdravstvenom problemu, jer u Hrvatskoj je između 40 i 50 tisuća ovisnika o kocki, a svaki ovisnik o kockanju ima značajan utjecaj na šest osoba iz svoje okoline, rekla je Kekin i upozorila kako je riječ o problemu koji je iznimno prisutan i među mladima, točnije srednjoškolcima.
- Čak 12 posto srednjoškolaca u Hrvatskoj pokazuje ozbiljne probleme vezane uz kockanje, što znači da među tom djecom ima oko 18 tisuća s problemom kocke, a koliko je među njima problem raširen pokazuje i to da je čak 70 posto srednjoškolaca u nekom trenutku kockalo.
Kako bi problem kocke i njezinih razarajućih posljedica na pojedince i obitelji suzbili, Možemo! predlaže drastično strožu regulaciju cjelovitog poslovanja i oglašavanja kladionica i kasina, kao element svojeg programa zdravstvene i socijalne zaštite.
Konkretno, regulaciju oglašavanja u smjeru njegovog zabranjivanja, kao što je već u provedbi na ZET-ovim tramvajima, te zabranu sponzorstava od strane tvrtki koje se bave organiziranjem klađenja. Nadalje, regulaciju dostupnosti i pristupačnosti prodajnih mjesta van naseljenih mjesta, uz izmicanje iz dosega djece i ranjivih skupina. Također, Možemo! se zalaže za ograničenje broja dostupnih prodajnih mjesta, ovisno o broju stanovnika JLS, te micanje kladomata iz ugostiteljskih objekata.
Kekin pojašnjava kako su ovakve mjere nužne jer industrija igara na sreću spada u industriju rizika s potencijalom razvijanja ovisnosti, zdravstvenih i psihosocijalnih problema, slično kao alkoholna i duhanska industrija. I dok za dvije potonje postoje značajna ograničenja, klađenje je dostupno i intenzivno se širi već više od 20 godina, s porastom broja prodajnih mjesta za čak 15 puta: od kladionica, preko automat klubova do kasina, uz online platforme za klađenje i kladomate u ugostiteljskim objektima.
Način na koji trenutno država navodno regulira, pojašnjava zastupnica, jest da određuje broj priređivača, ali im ni na koji način ne ograničava koliko prodajnih mjesta smiju otvoriti.
- Čak je i broj ljekarni i javnobilježničkih ureda ograničen brojem stanovnika, a kladionice nisu - ističe i navodi kako je tek od 2020. godine uvedeno ograničenje za otvaranje prodajnih mjesta u blizini škola, no unatoč tome imamo primjere kasina i kladionica odmah do osnovnih škola.
- Sve navedeno čini društveni kontekst izuzetno rizičnim, kako za inicijalno uključivanje u igre na sreću, tako i za ekscesivno igranje koje doprinosi razvoju ovisnosti o kockanju, ali i vjerojatnosti relapsa kod liječenih ovisnika - zaključuje Kekin.
Trenutačne politike u regulaciji igara na sreću nisu dostatne, poručila je koordinatorica Možemo! i predsjednica saborskog kluba Možemo! Sandra Benčić. Riječ je o moćnoj i bogatoj, utjecajnoj industriji koja generira velike ekonomske troškove i cijeli niz javnozdravstvenih i društvenih rizika i posljedica.
- Riječ je o problemu koji Vlada Andreja Plenkovića ignorira već osam godina, i vjerujem da je razlog tome što se oni ne žele ni na koji način zamjerati velikim igračima, što dovodi do toga da kocka uništava pojedince i cijele njihove obitelji. Mi smo na to spremni, jer je riječ o društvenom problemu koji treba rješavati putem stroge regulacije, jer je naivno očekivati da priređivači igara na sreću reguliraju sami sebe. Zadatak države je štititi javni interes, ističe Benčić, koja kaže kako ozbiljno zaostajemo za drugim članicama EU, koje su prepoznale da su troškovi ovisnosti o kocki iznimno visoki i ne postoji to oporezivanje koje može nadoknaditi štete povezane s kockom - zaključno poručuje Benčić.