Radimir Čačić, lider Reformista, savršen je sugovornik Expressa u trenutku kad je izbila afera Janaf. Bio je ministar gospodarstva i potpredsjednik vlade, zna sve o Janafu, puno o Draganu Kovačeviću, čovjeku u srcu afere, ali Čačić zna puno i o hrvatskim ekonomskim, policijskim i koruptivnim praksama - pod mjerama je, kaže, od 1982., a nitko ga nikad nije optužio ni za što.... Čačić podržava Plenkovićev put i njegovu vladu, očito simpatizira Zorana Milanovića, a kako nema dlake na jeziku, o svemu govori otvoreno. Kao arhitekt, pragmatik, čovjek sklon egzaktnim znanjima, vrlo jednostavno opisuje patogeneze naših problema i odmah nudi lijekove.
Express: Ne ulazeći u pitanje krivnje, očito je da zadnja uhićenja potvrđuju da u Hrvatskoj generalna prevencija baš i ne ispunjava svoju ulogu, nema bojazni od sankcija, strah od kaznenog sustava je vrlo slab.
To zahtijeva malo dublje elaboriranje. Činjenica je da smo iz socijalističkog društvenog uređenja ušli u tranziciju u tržišno-kapitalistički sustav. U samoupravljanju je ‘sve bilo naše’, to je bio njegov moto, vlasništvo, dakle, čak nije bilo državno, nego je bilo ‘naše’, i svako je iskakanje iz tog sustava, čak i ako je bilo neznatno, bilo - blago rečeno, suspektno - odmah primijećeno i sankcionirano. Nakon toga smo ušli u sustav u kojemu je, u odnosu na etablirane tržišne ekonomije, utjecaj politike bio nesrazmjeran. Dobili smo prvobitnu akumulaciju kapitala koja je neizbježno bila kriminalna - negdje više, negdje manje - ali suštinski kriminalna. Tako se formirala kultura u kojoj je, ako si na vlasti, gotovo pa nepristojno ne iskoristiti tu vlast. U to je, naravno, najdublje inkorporirana stranka koja je u državi na vlasti tri četvrtine vremena, a kapilarno, u općinama, gradovima i županijama, od prvoga dana.
Express: Ali očito to više nije samo stranka na vlasti. Dojam je da je korupcija sveprisutna i da se širi?
Ja, naprotiv, smatram da je smanjena. Mi smo iz najprimitivnije faze, u kojoj država nije imala mafiju nego mafija državu - šifra Sanader - ušli u drugu fazu u kojoj je kriminal bio još obimniji, ali ta faza još nije raskrinkana u dimenzijama pljačke koje su postale čudovišne, a sad je korupcija, protivno dojmu, manja nego ikad prije, ušli smo u treću fazu u kojoj...
Express: Čekajte, na što mislite kad kažete o ‘obimnoj i neistraženoj korupciji druge faze’?
Na ono na što sam upozoravao. Ne na razinu sitnog šibicarenja a la Rimac i slično, nego na operacije u kojima sustav nekome osigurava milijarde na štetu građana, i to legalno. Vjetroelektrane, npr. Do sada nismo vidjeli da je to procesuirano, a hoćemo li, i kad ćemo, o tom potom. Važno je uočiti još nešto. Kad god je borba protiv korupcije imala političku pozadinu, to je bio šou. Tragedija je ove države da je zaštita prava pojedinca i njegovih sloboda, koje idu do razine slobode drugih, posebno u imovinsko-pravnom dijelu, postojala od 80-ih do 1990. što god mi o tome govorili, a od 1990-ih je nemamo, pri čemu je pravosudni sustav korumpiran do srži, naročito sudstvo. Pomaci postoje, ali su spori.
Express: Veća ili manja korupcija u tri faze - koje ne prestaju, nego se samo smjenjuju njihove amplitude - razara društvo.
Pogledajte ova zadnja uhićenja. Pa tko može imati povjerenja u pravnu državu u kojoj su desetine ljudi koji nemaju nikakve veze s pravosuđem bile na mjestima uhićenja i tamo uredno slikale uhićenja? Dakle, netko je to dojavio. Slučajno ili nije slučajno? Gdje je korupcija? U policiji, ili DORH-u i Uskoku, ili u sudstvu, dakle tamo gdje nikako ne bi smjela biti. Poruke iz sustava su posve krive. Zašto je to kod nas kriva priča? Najopasnija je poruka iz politike. Jedan primjer. Bandić je jako prisutan u javnosti. Međutim, mi još nismo vidjeli ni nepravomoćnu presudu, a za štandove je, mislim, oslobođen. Ne ulazeći u to koliko je kriv, možemo ozbiljno posumnjati u političku pozadinu priče. S druge strane, imamo jednog Čehoka, koji je prije deset godina uhićen (uhićenje je bilo jednako spektakularno kao i ova zadnja), godinama mu se sudilo, ima četiri optužnice, nepravomoćno je osuđen na 2,5 godina zatvora, zbog krađe novca, a ne zbog nehata ili nekog prekršaja koji nema veze s politikom, nego zbog krađe novca građana, i prošlo je deset godina - a što je čovjek danas? Gradonačelnik! Ide se na lokalne izbore za šest mjeseci, što on može biti? Opet gradonačelnik. Tko su ti suci koji to dopuštaju, koje je to sudbeno vijeće koje šalje poruku: Mi ne želimo stati na kraj korupciji? To je taj problem. Ne ulazeći u to tko je kriv, sasvim sigurno je da je pravosudni sustav, na čelu s dijelom sudaca, duboko korumpiran. A priča koju oni pričaju, o nezavisnosti sudstva, može se okačiti mačku o rep.
Cijeli tekst pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 25. rujna