U večernjim satima 1990. godine na Badnjak u poznatom vukovarskom lokalu Quo Vadis sjedili smo Ivan Buovac zvani Buva i ja. Kasnije nam se pridružilo još četvero naših prijatelja. Taj trenutak mi se urezao u sjećanje jer smo bili veliko i sretno društvo te nismo mogli ni pomisliti da će od nas šestero rat preživjeti samo dvoje. Buva je bio moj najbolji prijatelj. Rođeni smo iste godine, živjeli smo u istom naselju, zajedno smo išli u osnovnu i srednju školu. Onda je došao rat. Mi smo tek napunili 25 godina. Bili smo zajedno na položaju na Mitnici. On je bio srčan i uz svoju ulogu na položaju bio je i vozač saniteta u vukovarskoj bolnici. Prevozio je ranjenike, spašavao živote, započeo je tužnu ispovijest vukovarski branitelj i logoraš Darko Mihaljević (56).