Ivan Bulj (61) iz Sinja, ubojica 16-godišnje Anđele Bešlić, na slobodu izlazi u srijedu 10. travnja. Pravomoćno je osuđen na 22 godine zatvora, a sada u Kaznionici u Turopolju služi zadnji dio kazne. Radi se o kaznionici poluotvorenog tipa u koju je premješten u siječnju prošle godine iz kaznionice zatvorenog tipa u Glini.
- Teško je dok je god čovjek živ - rekao je Anđelin otac Ivan Bešlić za Dnevnik.hr.
Dokazi u slučaju ubojstva
Jedna dlaka s kojom se nije moglo ništa jer je bez korijena i pokrivač, deka izuzeta iz Renaulta 4 ubojice Bulja mjesecima kasnije, nakon što je tko zna koliko puta oprana, praktički su bili jedini materijalni dokazi u slučaju ubojstva srednjoškolke Anđele u ožujku 2002. godine.
Zašto je i na koji način ubijena? Je li u tome sudjelovao još netko, pitanje je koje - bez obzira na pravomoćnu presudu ubojici Ivanu Bulju - više od dva desetljeća muči obitelj djevojke iz Suhača kraj Sinja. Točan način, mjesto i vrijeme smrti srednjoškolke do danas su misterij i nikad nisu u potpunosti razjašnjeni jer se Ivan Bulj branio da je kobne večeri, vraćajući se automobilom kući, nehotice naletio na Anđelu Bešlić i usmrtio je.
Anđelu su pronašli bez odjeće i prekrivenu grmljem. Prije smrti je silovana. Tijelo je u nepristupačnom kamenjaru pronašao prolaznik koji je šetao psa.
Na suđenju je presudan detalj za osudu bio njegov nevjerodostojan alibi da je kobne večeri bio sa suprugom u posjeti prijateljima. Ona je posvjedočila drukčije - da je Ivan bio vani, a ona kući s djecom i Bulj je osuđen na 22 godine zatvora.
Prema rekonstrukciji zločina, djevojka je poslije koncerta u kasnim satima pješačila državnom cestom D-1 prema svojoj kući u selu Suhač kod Sinja, a 300-tinjak metara od kuće presreo ju je, strpao u automobil i ubio Ivan Bulj. Njeno tijelo bacio je u šikaru.
Svjedok koji ju je vidio
Jedan od svjedoka te noći vozio je djevojku kući cestom Sinj - Vrlika, odnosno Ulicom fra Filipa Grabovca, gdje je kuća obitelji Ivana Bešlića. Vidio je Anđelu Bešlić kako hoda uz cestu te automobil Renault 4 parkiran nedaleko od nje, u sporednoj ulici. Pedesetak metara odalje iz smjera Vrlike ususret mu je došao automobil svijetle boje s dugim svjetlima. U retrovizoru je svjedok vidio da je auto "odsječen" otraga i da ima treći "stop" na stražnjem vjetrobranskom staklu. Taj svjedok dao je izjavu policiji, koja je i njega poligrafski provjeravala.
- Istraga je jadno provedena. Pa ako je osuđeni Bulj priznao da je ubio moje dijete, mogao je onda priznati i gdje je sakrio njenu odjeću. Zašto bi to skrivao? Malo je tu dokaza. Malo. Ivana su osudili bez dokaza, a i Pavla su sada oslobodili jer nema dokaza - rekao je Anđelin otac prije nekoliko godina za 24sata Express.
U najmanju ruku šlampavu policijsku istragu familija Bešlić smatra ključnom za oslobađajuću presudu Pavlu Bulju, rođaku ubojice Ivana Bulja. On je bolovao od karcinoma i 2020. godine preminuo je kao beskućnik u Splitu.
Otac je, naime, tijekom istrage sumnjao da mu se osvećuje policijski inspektor, koji je proganjao njegovu stariju kćer dok je radila kao konobarica, ali nije to uspio dokazati.
- Kad mi se požalila da više ne može izdržati policajčeve nasrtaje, u meni je prokuhalo. Stavio sam pištolj za pas i krenuo ga tražiti. Navukao sam ga u slijepu ulicu i nabio mu pištolj u usta zaprijetivši da ću ga ubiti ne pusti li mi kćer na miru. Nije joj više dosađivao - ispričao je za Express Bešlić 2010. sve o konfliktu. Dvojica policijskih inspektora tada nisu htjeli komentirati slučaj i sudske odluke, onu osuđujuću zbog ubojstva za Ivana Bulja, i oslobađajuću za rođaka Pavla. Slučaj je za njih 'čist'.
Činjenica je, međutim, da način, detalji Anđeline smrti nikad nisu u potpunosti razjašnjeni i da je tijekom istrage bilo očitih propusta. Tvrdilo se da su je svukli, silovali, a potom i ubili, no njena odjeća nikad nije pronađena. Ubojica im se cijelo vrijeme šetao pred nosom - Anđelin otac i osumnjičeni Ivan Bulj tijekom potrage sretali su se u hotelu Alkar i jedan se drugome javljali kao znanci, rukujući se. Materijalnih dokazana s mjesta zločina, tvrde upućeni u slučaj, gotovo da nije ni bilo.
- Od prvog dana sinjska policija je nešto zataškavala. Uz već osuđenog ubojicu Ivana Bulja, tu je još netko bio umiješan, ali tko? (...) Zbog policijske traljavosti vodio sam svoju istragu i mene se sumnjičilo da sam ubojica svoga djeteta. Htjeli su mi ‘prišiti’ to ubojstvo. Bio sam jedini osumnjičenik sve dok je nismo našli mrtvu. Siguran sam da bih i danas nevin ležao u zatvoru da svojom istragom nisam ‘nanjušio’ njenog ubojicu - ispovijedao nam se prije 14 godina Ivan Bešlić, otac Anđele.
Potraga očito nije bila najsretnije organizirana jer golo i raspadnuto Anđelino tijelo bilo je prekriveno granjem i skriveno u nepristupačnoj jami u Suhaču, svega 500-tinjak metara od njene kuće. Vidjevši da policijska istraga mjesec dana tapka u mjestu, očajan što sumnjaju u njega, Anđelin otac Ivan sam je s prijateljima istraživao zločin. Doznao je da se uz nestanak kćeri spominjao zelenkasti Renault 4 bez registracija što je odmah dojavio policiji.
-Tu mi je nešto sumnjivo jer prvog dana kad sam saznao za Renault 4 koji bi mogao imati veze s nestankom moje kćeri u policiji su mi odmah rekli da je to vozilo jednog sinjskog policajca - pričao nam je svojedobno Bešlić.
Ivan Bulj bio je inače direktor Radio Sinja, član sinjskog HKDU-a i nekoć zadužen za promidžbu Alke, a policiji se predao u alkoholiziranom stanju nakon što je saznao da mu je Anđelin otac na tragu. On je, naime, vozio zeleni Renault 4.
U početku je, prisjećaju se, dobro upućeni izvori, uistinu bilo lutanja u istrazi, a napravljene su i neke pogreške u prikupljanju dokaza tako da je dio spisa morao biti izdvojen. Nikakvi tragovi nigdje nisu nađeni osim jedne dlake bez korijena s kojom se nije moglo ništa, a pokrivač, deku iz ubojičina Renaulta 4 izuzeli su od njegove supruge mjesecima kasnije, nakon što je 10-ak puta oprana. Činjenica je isto tako da Ivana nije otkrila policija, već se on sam predao alkoholiziran i pod čudnim okolnostima - očevici su ga opisivali "kao bijesnog psa kojemu je i pjena išla na usta".