Tu noć sudbina Njemačke je promijenjena. U plamenu u kojem je stradala zgrada njemačkog parlamenta (Reichstaga) tog 27. veljače 1933. nestala i demokracija. Adolf Hitler, koji je samo četiri tjedna ranije postao njemačkim kancelarom taj je događaj iskoristio za učvršćenje svoje vlasti i uvođenje diktature.
Naime, njegova nacistička stranka nije imala apsolutnu većinu u parlamentu. Komunisti i socijalisti imali su zajedno više zastupnika od nacista. Hitler ih je vidio kao glavnu prijetnju. Planirao je mrske ljevičare što prije ukloniti, te politički i fizički i potpuno zavladati Njemačkom. Ali, nije znao kako...
Sve je počelo na današnji dan oko 9 sati navečer 1933. godine. Tisuće stanovnika Berlina hrlilo je u smjeru Reichstaga. Zgrada njemačkog parlamenta je u plamenu. Vijest se proširila munjevitom brzinom.
Racije i brutalna uhićenja
Jedan nacionalsocijalist je nazvao ured novog kancelara Adolfa Hitlera: "Recite mu da Reichstag gori!" Joseph Goebbels je na to odgovorio: "Jel se Vi to šalite?" Uskoro je s Hitlerom žurio u smjeru zgrade parlamenta.
U zgradi policija pronašla je jednog komunistu – mladog Nizozemca Marinusa van der Lubbea (24) koji je otprije bio poznat kao piroman.
On je priznao da je podmetnuo požar, ali je tvrdio da je odluku donio samostalno, u znak prosvjeda zbog dolaska nacista na vlast.
- Ako je taj požar, kao što ja vjerujem, djelo komunista, onda moramo tu ubojitu kugu odmah uništiti željeznom pesnicom! - prijetio je kancelar Hitler.
Jedan od Hitlerovih najbližih suradnika Hermann Göring, uskoro je naredio upotrebu oružja bez suvišnih pitanja.
Hitler je odmah za palež optužio komuniste i stavio njihove parlamentarne zastupnike izvan zakona što je automatski ojačalo poziciju nacističke stranke u parlamentu. Iste noći uvedeno je izvanredno stanje, provođene su racije i brutalna uhićenja. Uhićeno je oko četiri tisuće ljudi, uključujući sve komunističke poslanike i dužnosnike.
U akciji nisu stradali samo komunisti, već je ovaj slučaj iskorišten za obračun sa svim lijevo orijentiranim njemačkim građanima i strankama.Generalni sekretar KP Njemačke Ernest Telman odveden je u logor u kojem će ostati sve do 1944. godine kada je ubijen.
Pretvaranje Njemačke u totalitarnu državu
Hitler je odmah donio i izvanredni dekret kojim je ukinuo Ustavom zagarantirana ljudska i građanska prava i slobode diljem Njemačke. Samo mjesec dana kasnije Reichstag donosi novi akt kojim se Hitleru daju zakonodavna prava kojima može zaobići predsjednika i parlament. Tada počinje sa izgradnjom sustava državnog terora i diktaturom, a svoju zemlju pretvara u totalitarnu policijsku državu. Dvadesetak dana nakon paleža Reichstaga osniva se koncentracijski logor Dachau za političke i sve druge neistomišljenike.
Većina uznemirenih i preplašenih građana odmah je povjerovala onome što je pisalo u svim novinama a to je da su komunisti pokušali izvršiti puč i da su sve nove odredbe nužne. Šutke su pristali i na kraj demokratskih sloboda. Hitlera su svi slavili kao spasitelja od komunističke prijetnje.
'Javni teror je legaliziran'
- Od veljače 28. veljače 1933. kad je s Uredbom o podmetanju požara u Reichstagu uvedeno trajno izvanredno stanje, izvan zakona su stupila osnovna prava, kao, na primjer, slobodna pojedinca. Javni je teror 'legaliziran'. Po naredbama Hermana Göringa političke protivnike ali i homoseksualce i Jehovine svjedoke odvodilo se u koncentracijske logore. Göring je naredio da se u Oranienburgu i Papenburgu otvore popravilišta i mučilišta, nazvana 'logorima za preodgoj'. Krajem srpnja 1933., pola godine nakon Hitlerovog preuzimanja vlasti, logori sa 27 000 političkih zatvorenika bili su pretrpani. Uhićenja su, naklapao je Göring u statusu svjedoka u Nürnbergu, bila 'politička odluka najviših državnih tijela donesena radi nužne obrane države' - navodi Gudio Knopp u svojoj knjizi Hitlerovi pomoćnici.
Navodno je Hitler gledajući vatru koja je gutala zgradu Reichstaga rekao: 'Nema milosti, tko god nam stane na put, bit će uništen.' Tako je i bilo...
Današnji povjesničari se ne slažu oko toga tko je zapravo bio odgovoran za požar. Mnogi vjeruju da su to nacisti smišljeno napravili kako bi optužili komuniste. Za njih je Reichstag predstavljao simbol parlamentarizma i demokracije odnosno mrske im Weimarske republike. I ta ideja je vjerojatno pala na pamet Hitlerovom ministru propagande Josephu Goebbelsu koji je najvjerojatnije osmislio i Kristalnu noć 1938. godine.
Na suđenju nacistima u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata, njemački general Franz Haldner izjavio je da je sve bilo inscenirano te da je nalog za palež dao Hermann Göring.
Van der Lubbe je optužen za izdaju i podmetanje požara, a mjesec dana nakon presude pogubljen je na giljotini u dvorištu zatvora u Leipzigu. U siječnju 2008. godine njemački savezni tužitelj poništio je tu presudu iz 1933.
Objasnio je da je poništenje te presude utemeljeno na zakonu iz 1998. kojim se poništavaju nepravde što su ih počinili nacisti.
'Van der Lubbe nije mogao zapaliti parlament'
Prošle godine izašli su u javnost novi dokazi iz arhive suda u Hanoveru Naime, pripadnik nacističke paravojske SA u iskazu prepričava kako je s kolegama u noći požara u Reichstag dovezao nizozemskog komunista van der Lubbea do parlamenta. Kada je svjedok Hans-Martin Lennings s kolegama i Van der Lubbeom automobilom stigao u parlament, kazao je da je osjetio 'čudan miris paljevine i dim koji je izlazio iz prostorija'.
'Bili smo uvjereni da Van der Lubbe nije mogao zapaliti parlament jer je, prema našim opažanjima, Reichstag već bio u plamenu kada smo ga ondje dovezli' piše u iskazu.
To nije mogao napraviti samo jedan čovjek
Poznati povjesničar nacizma dr. Eduard Čalić u svojoj knjizi Hitlerova provokacija - paljenje Reichstaga iz 1986. dokazuje na osnovu sačuvanih dokumenata i izjava brojnih očevidaca: čuvara, ložača, vatrogasaca, policajaca, kriminalista i jedinog preživjelog s Leipziškog procesa(na kojem se sudilo za palež Reichstaga) Bugarina Popova da jedan čovjek nije mogao zapaliti tako veliku zgradu u tako kratkom vremenu za svega šest minuta.
Šef berlinskih vatrogasaca, koji su na opće nezadovoljstvo nacista vrlo brzo uspjeli ugasiti požar, tvrdio je da je požar mogla izazvati samo veća grupa ljudi koja je raspolagala većom količinom lakozapaljivog materijala. Ta tvrdnja stajala ga je života. Smijenili su ga sa dužnosti, uhitili i poslali u logor gdje je, tvrdili su, 1939. godine počinio samoubojstvo. Upravo su se tako nacisti obračunavali sa svima koji su se suprotstavljali njihovim optužbama da su komunisti zapalili Reichstag.