Vjeran Simunić po svemu je jedinstvena pojava u svijetu hrvatskih nogometnih trenera. Iako nikad nije dobio priliku raditi u najvećim klubovima, niti je najbolji ili najtrofejniji hrvatski trener, po mnogo čemu je jedinstven, a vjerojatno i svjetski raritet.
Vodio je ovaj Splićanin nakon igračke karijere nevjerojatan niz klubova - Lipik, Čazmatrans, Čakovec, East Riffa Club, Split, Mosor, Uskok, Slavonac Stari Perkovci, Mladost Zabok, Posušje, Zrinjski, Hrvatski dragovoljac, Kamen Ingrad, Zadar, Cibaliju, Segestu, Čelik, Trnje, Marsoniju, Dugopolje, Imotski, DPMM Bruneji, Međimurje, Ho Chi Minh, Val, Perak, Sabah, Imotski, Solin, Zadar, Vitez, Zagoru Perković, Vodice, Postira... u neke se klubove vraćao i više puta, uglavnom kako bi ih spašavao, a četiri puta je u istom tjednu vodio momčadi na dva različita kontinenta.
Nakon Čakovca preuzeo je East Riffu u Bahreinu, nakon Imotskog DPMM iz Bruneja, nakon Međimurja vijetnamski Ho Chi Minh, a nakon Segeste malezijski Perak!
- Sigurno da mi je uvijek bila i još uvijek je želja voditi neki jači klub, a ne se stalno patiti u borbi za opstanak. Tako je kako je, ostaje mi žal što nisam nikad dobio priliku voditi moj Hajduk, ali svjestan sam da ne mogu baš svi dobiti priliku voditi Hajduk. Iako se to po ovome što se događalo zadnjih godina i ne bi baš moglo reći. Teško je to bilo gledati nama koji smo odrastali i igrali za veliki Hajduk.
Na Stari plac stigao 1962., prošao sve, od najmlađih uzrasta do seniora i trofeja i navikao na pobjede. Čak i kad smo imali loše momčadi, nikad kući nismo gubili. I uvijek je bilo pritiska. Kad dobiješ, nose te na rukama, kad odigraš remi ili ne daj Bože izgubiš, ne izlaziš iz kuće. Nadajmo se da je tome sada došao kraj i da je ovo šampionska sezona - kaže nam Simunić, koji je otputovao na Bruneje, gdje je sa suprugom Biserkom bio gost na vjenčanju sultanovog sina Abdul Mateena i Hrvatice Anishe Kalebic.
Obzirom da je na Brunejima radio četiri godine, jako je dobro upoznat s životom u ovoj maloj državici u jugoistočnoj Aziji. Bogatstvo sultana od Bruneja, čije puno ime titula glase Sultan Kebawah Duli Yang Maha Mulia Paduka Seri Baginda Sultan Haji Hassanal Bolkiah Mu'izzaddin Waddaulah ibni Al-Marhum Sultan Haji Omar 'Ali Saifuddien Sa'adul Khairi Waddien, Sultan dan Yang Di-Pertuan Negara Brunei Darussalam, mjeri se desetcima milijardi eura i počiva na nafti koju crpe iz bogatih nalazišta u Kineskom moru, ali i iz brojnih ulaganja koje naftom zarađeni novac višestruko oplođuju.
Sultan vlada zemljom od 1967. godine, pod njegovim vodstvom su 1984. postali neovisni od Velike Britanije, a procvat je započeo nakon što je 1986. pronađena nafta.
Bruneji su mala državica, veličine otoka Brača, s oko 450.000 stanovnika kojima je sultan osigurao lagodan život.
- Porez ne plaćaju, struja, voda i dječji vrtići su im besplatni, cijene hrane i goriva su zanemarive, kao i cijene zemljišta za izgradnju kuća ili stanova. Nakon COVID krize sultan je dao izgraditi novu bolnicu, ali svi državljani i dalje se imaju pravo besplatno liječiti u Singapuru, s tim da su podmireni svi troškovi liječenja i putovanja, kako bolesnika, tako i pratnje, uključujući i hotelski smještaj.
- Na Brunejima na neki način žive kao u socijalizmu, svi, bez obzira radili ili ne, imaju zagarantiranu minimalnu plaću koja je solidna, i zbog toga sultana narod i voli. Sretni su, a on ima status neprikosnovenog vladara kakav je nekad bio Tito u Jugoslaviji. Sad je već star, ali kad je bio mlađi volio je voziti, moglo ga se vidjeti za volanom Hummera kako vozi ulicama, a jedina pratnja bila su mu dvojica policajaca na motorima. Jednom godišnje, najčešće za Bajram, napravi prijem i paradu, da ga ljudi vide, da mu zaplješću... Boraveći u ovoj prekrasnoj zemlji stekao sam dojam da ga ljudi jako vole... - kaže nam Simunić.
Procjenjuje se kako je sultan od Bruneja “težak” preko 30 milijardi dolara, a o njegovoj obitelji malo se toga pouzdano zna. Po nekim izvorima sultan ima osam, a po drugima 12 djece s tri supruge.
-. Ne znam, nisam pitao... Ali koliko ih imao da imao, sigurno im je lijepo i jako dobro žive. Osobno o sam bio u najboljim odnosima s najstarijim sinom Al-Muhtadee Billahom, budućim sultanom. On je igrao nogomet i bio je predsjednik kluba u kojem sam radio. Studirao je u Engleskoj, kao i sva sultanova djeca, branio je čak i za svoj fakultet i dosta dobro se razumije u nogomet, a klub je nazvao DPMM po prvim slovima titule koju nosi: Dull Pengiran Muda Mahkota Football Club ili u prijevodu Nogometni klub njegove visosti princa od Bruneja. On obožava Liverpool, a njegov bliski rođak Faik Bolkiah igrao je u omladinskim kategorijama Southamptona, Chelsea i Leicestera... Možda mladi Faik nema zapaženu nogometnu karijeru, ali bogatstvo njegove obitelji procjenjuje se na 20 milijardi eura i po svemu je najbogatiji nogometaš na svijetu, višestruko bogatiji od Ronalda i Messija zajedno... - smije se Simunić.
Bruneji su dosta zatvorena zemlja.
- Vjera ima jako puno utjecaja na društvo u cijelosti, zabranjen im je alkohol, nema ni diskoteka, noćnih klubova.... Strancima je dozvoljeno za osobnu konzumaciju svaki put kad ulaze u zemlju unijeti dvije litre žestokog pića i 24 limenke piva, s tim da se alkohol smije konzumirati isključivo kod svoje kuće. Meni je to bilo korisno jer su igrači morali biti profesionalci, a ni ja nisam tip koji voli izlaske. Imao sam kuću s bazenom, teretanu, automobil, kupao se cijele godine...
- Svaka destinacija u kojoj sam radio ima svojih prednosti. Singapur je isto prekrasan, lijepo je vidjeti i kako se Vijetnam brzo razvija, izlaze iz komunizma i krupnim koracima idu naprijed u svemu, pa tako i u nogometu, ali na Brunejima se najbolje živi. Bruneji su kao moja Dalmacija, lijepo je vrijeme, prekrasno, nikad nije manje od 28, a nikad više od 32 stupnja, puše lagani vjetar.... Ovdje se jako lijepo živi, sve je ošišano, svaki grm, svaki cvijet na svom mjestu, nema papirića na podu...
Simunić kaže da ga je posebno fascinirala sultanova garaža.
- Kad sam radio na Brunejima imao je oko 5.000, a sada navodno ima i preko 7.000 skupocjenih automobila. Nema marke koja nije zastupljena a samo Ferrarija ima preko 400 komada, od čega je jedan kompletno zlatan!? Garaža se proteže ispod sultanove palače, na nekoliko katova, i svi obožavaju automobile, ali i konje, koje uzgajaju ali i kupuju po cijelom svijetu. Jednom zgodom mi je za šankom u hotelu jedan kazao da smo nas dvojica na istom zadatku.
Kad sam ga upitao kako to misli, kazao je: “ Tebe je princ doveo da brineš o nogometašima, a mene da brinem o konjima” Sultan obožava konje, ima čak i jednog Lipicanca, a uglavnom mu služe za utakmice pola. Znam da mu je današnji kralj Charles dolazio u goste dok je bio princ, a općenito imaju jako dobre odnose s britanskom krunom, iako su dugi niz godina bili pod njihovom upravom – zaključio je Simunić.