Nisam imala ni strah ni tremu, znala sam što hoću, život moga djeteta i djece mojih prijatelja i sugrađana važniji je i prijeći od svega na ovom svijetu. Zar da se usprežem pitati zašto nemamo pravo na zdrav život, deset godina nas truju otrovnim plinovima iz bosanskobrodske rafinerije, sada zatrovanom vodom, zar da šutim na sve to, kaže uime Građanske inicijative Brodske mame Ivana Smolčić Jerković, majka 14-mjesečnog dječaka Luke, i nakon tjedan dana užasnuta spoznajom da 90 tisuća ljudi Broda i okolice ne smije piti vodu iz gradskog vodovoda jer je zatrovana naftinim derivatima.
Ivana je, kaže, uime Brodskih mama, već otprije sudjelovala u akcijama u borbi za čist zrak u Slavonskom Brodu, kategorična je u tvrdnji da Brođani imaju pravo na čistu vodu i čist zrak, kao i mnogi drugi hrvatski gradovi. Zašto bi, kaže, Brod bio "na repu", a čini se i po slučaju zatrovane vode, da jeste.
- Možemo li sutra svojoj djeci pogledati u oči i reći da nisam ništa učinili za njihovo zdravlje, a mogla sam. Ne i nikako, ova inicijativa Brodskih mama pokazuje da činimo sve što je u našoj moći, ali smo dužni kao roditelji i građani brinuti o svim, pogotovo budućim, naraštajima, samo tako će naša djeca živjeti zdravo okružje. To zaslužujemo mi, zaslužuju i oni u budućnosti - kaže Ivana.
Desetak mama i očeva 30.ožujka pred gradskom upravo u Brodu dočekalo je premijera Plenkovića, nije ih bilo strah istupiti i pitati ga zašto je tako grozna situacija nastala i što kani učiniti.
- Dijete sam držala u naručju, bilo je nervozno, gladno i žedno, kada mi je premijer prišao je i pitao "kako ste" uzvratila sam mu "kako ste vi", on dodaje "evo, došao sam vam pomoći". Kažem mu: pa, što nam radite, što ćete riješiti, moja Slavonija je bogata vodom, a moje dijete mora piti flaširanu vodu. To mi je bilo i još uvijek prestrašno za jednu Slavoniju, pretpostavila sam da njegovo dijete u Zagrebu nema takvih problema i da takvu vodu ne pije, rekla sam mu da ćemo doći u Zagreb, gdje god treba za zdravlje brodske djece. Kad je na riječi moga muža da prestane lagati uzvratio "nemojte tako" u meni je uzburkalo, bunt, instinkt, vapaj. Pa, mi ga plaćamo, mame ga brodske plaćaju, Brod ga plaća, o našem, zdravom životu treba i moraju brinuti. Deset godina u Brodu udišemo otrovne plinove iz bosanskobrodske rafinerije, čak je "super" kada smrdi onda znaš da je posrijedi sumporovodik, jer kada ne smrdi tko zna koji plinovi, lebdeće čestice, benzen nas truju i ubijaju, kaže.
Ističe da je situacija s istjecanjem naftinih derivata iz produktovoda i zatrovanje vode prelilo svaku čašu strpljenja.
- Što li je sljedeće na redu, hoće li nam zatrovati zemlju u kojoj sa svojima na selu sadim krumpir, povrće i jedem? Zato nam je i stav premijera neprihvatljiv, kada je sa mnom razmijenio tih par rečenica nije me u oči gledao. Mogu ga shvatiti da je u Brod došao kao političar diplomatski obećati nešto, ima izrazito veliku samokontrolu, na taj način i sa takvim stavom djeluje. No, moj prvi instinkt i sada i nadalje briga je i strah za moje dijete, ne želim se osjećati jadno i bespomoćno, uplašeno, bila sam svim tim iscrpljena ali unatoč svemu mi iz Brodskih mama odlučne smo ustrajati. Našu djecu i moje sugrađane, nitko pravo trovati, kakvi god da su razlozi i izgovori u pitanju, moj sin Luka ima 14 mjeseci i zar nije tragedija da smo njegov prvi Uskrs morali slaviti kod rodbine na selu, a ne u našem obiteljskom domu? Zar nam to treba, i iz kojih pobuda - govori Ivana.
Na njezin krik nemoći i užasa javljalo se sve više brodskih mama, ponudile pomoć, organizirale se što treba napraviti, stvorila se iz svega pozitivna priča i odlučne su ići do kraja.
- Oduševilo me i podiglo to da u tom kriku nemoći nisam sama, u pitanju je zdrava budućnost sve naše djece i mojih sugrađana. Premijer i ne sluti što smo i gdje sve spremni učiniti za svoju djecu. Nije nas iznenadilo ni što su neki nas svrstali u ovu ili onu politiku, nas zanimaju samo interesi naše djece, svaki roditelj će postupiti za dobro svoga djeteta. Politika i političari su u ovoj našoj inicijativi vidjeli dio "kolača" kojeg bi mogli uzeti za sebe, mnogi su nas zvali i nudili štošta, odbili smo jer je ovo samo naša borba i bit će do kraja.
Ivana ističe kako se u cijeloj ovoj priči ničega ne odriče, postupila je, kaže, iskonski ljudski, za borbu se za zdrav život svoga djeteta i druge djece u njezinom Brodu.
- Već neki pokušavaju našu inicijativu razvodniti, da je to bilo pet minuta moje nekakve slave, da sam nekakva dežurna brodska narikača, optužbe van svake pameti, a ne shvaćaju da to nije i neće biti samo pet minuta, obećavamo im da će sve to trajati dok ne riješimo ovaj problem s vodom i zrakom. Pa zar oni koji nas pljuju ne misle da su i njih rodile njihove majke i da su se na svoj način borile za njih i zdravo djetinjstvo, zar su to zaboravili? To je strašno. Mi u Brodu svi imamo sumnje što se događa, liječnici bilježe porast respiratornih i malignih oboljenja, ali nigdje brojki, napadaju sada nas majke u ovom slučaju. To nas neće pokolebati, čak nam daje dodatnu snagu jer očito je da radimo pravu stvar čim nekom smetamo, negdje smo taknuli u ovoj priči gdje nismo smjeli. Interesi naše djece su nam iznad svega, imamo snage i volje da izguramo do kraja, bit će podmetanja, ali na prosvjed u Zagreb premijeru idemo, ovo je pitanje opstanka ne samo Broda i Brođana nego poglavito naše djece koja su ostala u ovom gradu, zar se trebamo iseljavati i zbog toga jer su nam voda i zrak nezdravi? - pita se Ivana.
- Mogu pristati na to da nemam posla, da ne mogu platiti režije, da moram kopati i orati, sve što treba, ne zanima nas tko je krivac u ovom svemu, ali imamo snage da izdržimo do kraja. Možda ću se ja u tome umoriti, mama Magdalena, Ronalda, Martina, ali ima drugih mama, i one vole svoju djecu i neće dozvoliti, kao i mi sada, da nam truju djecu - tvrdi hrabra majka te dodaje da svi moraju zajedno ustrajati u svom cilju.
- Kako ću svom Luki za 20 godina reći da nisam ništa pokušala, da sam ga izložila opasnostima da oboli, da diše uz pomoć inhalatora zato jer sam bila kukavica. Ne, tako neće ići, barem ću mu reći da sam probala, uspjela ili ne, ali sam vikala i borila se za njega, kao što bi i sve druge majke za svoju djecu u Brodu za to da imaju zdrav zrak i pitku vodu - zaključuje Ivana Smolčić Jerković.