Po dolasku u stan Petar je primijetio kako se nešto u novo-kupljenoj komodi kotrlja. Otvorio je ladicu i ugledao tuđe obiteljske albume, ali i omotnice s desetcima tisuća eura. Obiteljski albumi još hajde, ali omotnice s desetcima tisuća eura! Pomislio je da ga netko zeza.
Petar Gavran (22) je mladić rodom iz okolice Slavonskog Broda, ali već godinu dana radi u Njemačkoj. Polovnu komodu je kupio preko internetskog oglasnika za novi stan u jednom njemačkom gradiću, a omotnice krcate eurima nisu zezancija nego stvarnost kojom je mladić pokazao ljudskost - vratio je novac potpunim strancima.
- Kada smo prijatelj i ja došli po komodu nismo primijetili ništa čudno. Čak nam ju je čovjek od kojega smo ju kupili pomogao nositi do auta jer je masivna. Cijelo smo vrijeme razgovarali. Tek na stubištu moje zgrade primijetio sam kako se nešto unutar komode kotrlja iako me prijatelj uvjeravao da je to nešto drugo. U stanu sam onda otvorio ladice i ugledao albume i iznenadio se, priča Petar koji i dalje ne vjeruje da se sve to njemu dogodilo.
- Obiteljski albumi još 'ajde, ali omotnice s desetcima tisuća eura! Mislio sam da me zezaju, kao prodali mi komodu pa me sad zafrkavaju s kuvertama s novcem koje su kao ostavili. Jedna je bila djelomično poderana pa sam je lagano otvorio i izvukao novčanicu, prinio je na svjetlost i vidio da je stvarna jer je imala žig i, naravno, ostao šokiran, kaže Petar.
Uzeo si je neko vrijeme da razmisli što će napraviti jer mu je svašta padalo napamet obzirom da se u ladici nalazilo više od 25 tisuća eura. Ljude nije znao pa je svašta mogao očekivati. Javio im se i kroz poruke ih je pokušao navesti na to da mu oni kažu za novac. Albuma su se sjetili i molili su da ih vrati jer imaju obiteljsku vrijednost, ali novac nisu tražili jer nisu za njega znali.
- Nisam bio siguran je li to prljav novac, je li to uopće komoda njihova ili je možda ukradena. Pokazali su mi svoje dokumente koji su isti onima koji su bili u albumima pa sam onda shvatio da to uistinu pripada njihovoj obitelji. Vjerojatno nekome tko je živio u stanu pa umro. Oni žive na selu, a stan je obiteljski. Počeli rasprodavati stvari, priča Petar koji priznaje i kako su ga nagradili za njegovu skromnost.
S obitelji se ponovno našao kako bi im predao novac i albume. Kaže da su se dogovorili naći na parkiralištu jer je i dalje jedan dio njega sumnjao pa je bio oprezan. Kaže da su se pokazali kao srdačni ljudi, pozvali su ga kod sebe i bolje se upoznali. Obitelj je na Petra jako ponosna, a on kaže kako bi svatko na njegovom mjestu to učinio i da mu je uopće imati sav taj tuđi novac u rukama bilo veliko opterećenje.
- Ni u jednom trenutku nisam pomislio zadržati novac jer ga ne bih mogao koristiti, ne bih s njim našao sreću, meni bi to bio nesretan novac, skromno zaključuje dvadesetdvogodišnji mladić i kaže kako će odsada duplo pregledavati ladice.