Nedopustivi su uhićenje osoba koje su “najzaslužnije za obranu Posavine od velikosrpske agresije” i “mlako postupanje” svih državnih organa u BiH i RH, koji uhićenima ne nude nikakvu pomoć osim verbalne podrške, ističu u Vijeću branitelja BiH. Obitelji uhićenih časnika iz Orašja u ponedjeljak se spremaju posjetiti svoje najmilije.
- Umjesto da konačno krenemo naprijed, opet nas vraćaju unazad, u ratno doba - rekli su Ruža i Pero Oršolić, supruga i sin uhićenog Tade Oršolića.
- Tado se u ponedjeljak bio mimoišao s agentima SIPA-e. Krenuo je na posao, a oni su došli k nama u Oštru Luku. Rekli su mi da ga nazovem. Bila sam se toliko zbunila da nisam bila sigurna jesam li sam nazvala njegov broj. Javio mi se i rekla sam mu da se vrati kući, da ga trebaju iz SIPA-e. Začuđeno mi je odgovorio: ‘Što?! Evo me odmah’ - kaže surpuga dodajući da je mogao samo prijeći granicu da je to htio.
- Ali nije on takav čovjek - kaže Ruža. Ogorčena je i obitelj Marka Baotića iz Donje Mahale, kojeg terete za ratni zločin po zapovjednoj odgovornosti. Njegovi sinovi Damir i Željko kažu:
- Sve ove godine oca nitko nikad nije zvao, niti na telefon, a kamoli gdje drugo, da bi ga pitao o bilo kakvim zločinima, a sad su dan prije Svih svetih došli po njega.
Ministar pravosuđa Ante Šprlje ističe za N1 da će Hrvatska uhićenima pružiti svu pravnu pomoć, prikupljati dokumentaciju i potrebne dokaze.
- To što je od 28 istraživanih uhićeno 10 Hrvata je simptomatičan podatak koji nas je zabrinuo i ukazao na mogućnost diskriminacije Hrvata - kaže Šprlje.
Za što se terete uhićeni pripadnici HVO-a
Nakon uhićenja pripadnika HVO- N1 televizija je dobila na uvid odluku Suda o određivanju jednomjesečno pritvora i tvrdnjama postupajućeg tužitelja. U tom se rješenju navodi da je sigurnosna situacija u Orašju već narušena u proljeće 1992. godine, te da je sredinom mjeseca travnja, prema izjavi Svjedoka 1, došlo do prekida nastave, te je jedan broj djece napustio školu i samo mjesto Orašje, u kojem periodu se stvara atmosfera koja će nagovijestiti budući napad na srpsko stanovništvo općine Orašje o čemu, kako se navodi u prijedlogu, u svojoj izjavi govori Svjedok 2. U daljem obrazloženju postojanja osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, Tužilaštvo BiH u dostavljenom prijedlogu navodi da su se na putnim pravcima koji su iz Orašja vodili prema dijelovima teritorija, a koji su bili naseljeni srspkim stanovništvom, nalazili punktovi HVO-a, te da na taj način nije dozvoljen izlaz s podučja općine Orašje srpskom stanovništvu koje do početka svibnja 1992. godine nije uspjelo pobjeći s područja općine Orašje pod komandom HVO-a, a o čemu govori Svjedok 3. Također, postupajući tužitelj navodi da iz iskaza svjedoka proizilazi osnovana sumnja da je 9. svibnja 1992. godine, od strane pripadnika Vojne policije i pripadnika PS Orašje koje je na raciji predvodio zapovjednik PS Orašje, a sve po naredbi zapovjednika 106. br. HVO-a, izvršena racija u selu Bukova Greda, kao jedinom mjestu s većinskim srpskim stanovništvom pod kontrolom HVO Orašje. Njihovi pipadnici, nakon što su skupili svo srpsko stanovništvo sela, pred mjesnom trgovinom, odvajaju pojedine muškarce i rade njihovu likvidaciju. Tom prilikom su ubijeni Marko Maksimović, Mićo Gavrić, Zoran Maksimović, Lazar Vasiljević, Drago Cvijanović, Žarko Maksimović i Mišo Gavrić koji je u vrijeme ubojstva bio maloljetan. Žene vraćaju kućama, a sve zatečene muškarce, nakon zlostavljanja, uhićuju i sprovode u zatvoreničke objekte HVO-a u Orašju i Donjoj Mahali gdje ih zatvaraju.