Nakon pada Vukovara doktoricu Vesnu Bosanac, ravnateljicu vukovarske bolnice, i većinu branitelja odveli su u logor. Prvo u Sremsku Mitrovicu pa u istražni zatvor u Beogradu. Vojni srpski tužitelji teretili su je za nesavjesno liječenje, odnosno da u Vukovaru nije pomagala ranjenim Srbima. Optužnicu su temeljili na optužbama dvaju doktora srpske nacionalnosti s kojima je  Bosanac godinama radila u bolnici. Da su je osudili, kazna bi bila smrtna. Pogubili bi je.
- Svjedoke koji su govorili protiv mene nisam vidjela ni čula, nego sam o tome pročitala naknadno. Iako je tu bilo imena ljudi, liječnika kolega s kojima sam radila i još radim, ono što su naveli, nisam im uzela za zlo jer znam da su neke stvari morali pisati pod prisilom, kao i većina nas u logorima. Tih se optužbi nisam bojala jer je bolnica svima pružala najviše što je mogla u ratnim okolnostima, neovisno o nacionalnosti - prisjetila se svog suđenja doktorica Bosanac
Suđenje doktorici prekinula je velika razmjena zarobljenika 13. prosinca 1991. Ta dva iskaza srpskih liječnika iskoristio je poslije Slobodan Milošević na svom suđenju jer je želio pobiti iskaze svjedokinje Bosanac da u vukovarskoj bolnici nije bilo naoružanih branitelja. Liječnici su rekli da ih je bilo, ali da ih je Bosanac skrivala. Imena liječnika ne želi otkriti. Jedan se nakon rata vratio u Vukovar i nastavio raditi u istoj toj bolnici, s istom “šeficom”, a drugi je preminuo.
- Ljudima ne uzimam za zlo nešto što su učinili. Želim vjerovati da to nije bilo sa zlom namjerom - rekla je Bosanac
Znači li to da je oprostila?
- Oprost je u Vukovaru teška riječ. Ja znam točno tko nam je i što svima učinio, a za to nema oprosta - istaknula je na kraju.


IZ BOLNICE SU JNA I ČETNICI RANJENIKE ODVOZILI U SMRT
Tijekom agresije na Vukovar dr. Bosanac i njezin tim u neljudskim su se uvjetima brinuli o ranjenicima i ostalim bolesnicima. Nakon pada grada JNA ulazi u vukovarsku bolnicu i odvodi ranjenike na smaknuće na Ovčaru.