Tu govorim i kao predsjednik Vlade u razdoblju u kojem je Hrvatska baš ušla u EU, mada je postupak manje više bio gotov 2011., nakon toga više ne vidim nikakve vlastite zasluge i svoje Vlade, ni prije toga dok sam bio u opoziciji. Prošlo je 10 godina i vrijeme je da podvučemo crtu, da napravimo određenu bilancu. Stvarali smo državu u uvjetima u kakvima državu nitko nije stvarao u Europi zadnjih 30 godina, čekali smo dugo da postanemo članica EU, hvala Bogu ne toliko dugo kao države Zapadnog Balkana koje čekaju trenutno i koje se zlostavlja, istaknuo je predsjednik Zoran Milanović otvarajući konferenciju koju je povodom obilježavanja 10 godina članstva u EU organizirao Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
Naglasio je i kako govori kao netko tko je bio stranački političar, kao osoba koja EU ne duguje ništa i čija karijera, očekivanja, financijski efekti nisu povezani s EU.
- 2014. sam se mogao skupiti iz hrvatske vlade, otići u Europsku komisiju, ali nikakve ambicije nemam. Inače smatram da onaj tko se želi baviti i živjeti državništvo mora biti slobodan od svih želja, posebno karijernih, koje će doći sutra jer to stvara kompromise. On je potreban u politici i državništvu, ali ima svoje mjere - poručio je.
'Ovih 10 godina je ni uspjeh ni neuspjeh'
Usporedio je Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru u ovih 10 godina.
- U Hrvatskoj je kumulativni rast od 2013. do 2022. bio 35,36 posto uz sve krize, u Srbiji isto, Crnoj Gori isto. Hrvatska po paritetu kupovne moći ima 42.000 američkih dolara, Austrija 56.000, to je jako mala razlika, nominalno - razlika je veća, skoro puta tri u korist Austrije, ali gledajmo one koji su u čekaonici. Dakle, oni su rasli jednako kao i mi, u jednoj ih stvari šijemo, a to je per capita. I jutros sam razgovarao s jednim prijateljem profesorom, kako je to moguće? Čovjek kaže da je to zato što je pola Hrvatske otišlo van. Naravno, nije pola, otišlo je puno i to je odgovor. Nismo jedina zemlja iz koje se odlazi, da se ne lažemo, i to ne volim nabijati na nos ovoj Vladi niti bilo kojoj, odlazili su svi, Poljaci, Baltičke države... Rumunjska ima manje stanovnika nego 1991., ali je uspješna, dostigla je Hrvatsku po nominalnom BDP-u i paritetu kupovne moći - istaknuo je Milanović.
Ovih 10 godina je, dodao je, ni uspjeh ni neuspjeh.
- Srbija nije imala gospodarski pad 2020. ni jedan posto. Zašto? Zato jer je ekonomija bazirana na proizvodnji, s nižom dodanom vrijednošću, doduše, a mi smo se i toga otarasili. Ne mogu za to optužiti ni ovu Vladu, svoju još manje u uvjetima u kojima smo radili, onu prethoodnu, što ja znam, svi smo išli tim putem - rekao je.
'Borrell u mojoj Vladi ne bi mogao biti. Ni Ursula von der Leyen'
EU, naglasio je, pati od kroničnog manjka demokracije i odgovornosti.
- Zamišljena je od mnogih kao federacija, što nikako po meni ne smije postati. Budžet EU je toliko malen da se s njim zaista ne može ništa osim raditi inovacijske centre, poneki most, vatrogasni dom, sve ono što tjedno gledam izvan Zagreba, i to je dobro, ali da to direktno generira, da inovacijski centar u Oroslavju stvara nove Tesle - ne - dodao je.
Osvrnuo se na rat u Ukrajini i izjave ljudi, poput, Josepa Borrella, koji je, istaknuo je, opterećen takvim aferama da u njegovoj Vladi ne bi mogao biti ministar.
- U Plenkovićevoj ne znam. Gospođa von der Leyen, ista priča, u mojoj Vladi ne bi mogla biti, a moja Vlada je isto imala probleme - rekao je dotaknuvši se i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i posjet Pekingu.
- To je bio zanimljiv posjet jer je u zadnji tren ukrcao i gospođu von der Leyen, koja je tamo dobila tretman neću reći kakav. Mene kao pripadnika EU i koji se ne zalaže za izlazak, to smeta. Nemoj onda ići, ostani doma. A on je otišao i počeo govoriti da se Europa mora osamostaliti od Amerikanaca i voditi autonomnu politiku, nakon čega je prestao govoriti. A u pravu je i u ovom trenutku ga smatram, bez obzira što je najmlađi iako više nije mlad, najkalibriranijim, najrazumnijim i najpotentnijim europskim liderom, koji je, nažalost, na kraju, više se ne može kandidirati - rekao je.