Cjelovita kurikularna reforma je projekt koji je umro. To je možda i dobro. Škola za život je nešto drugo, želim projektu sreću, ali imam kao roditelj i stručnjak neke primjedbe na to. Cjelovita kurikularna reforma je mrtva. Bit će je teško oživjeti, to ovisi o političkim akterima. Način na koji je bila vođena, produkti, njih će biti teško ponovno uspostaviti. To je jedinstven projekt koji je išao iz same baze - vrtića, škola, fakulteta. Rekao je to bivši voditelj kurikularne reforme Boris Jokić u Pressingu na N1 televiziji.

Na pitanje je li HNS ubio kurikularnu reformu, Jokić tvrdi da nije.

- Ubili su je mnogi drugi prije i poslije toga. HNS je koristi u dnevnopolitičke svrhe. Mene zanima dugoročno kvaliteta školskog i obrazovnog sustava. Ne mogu tvrditi da je to sve loše, tamo rade i moje kolege kojima ja vjerujem. Ipak, škole nisu opremljene, nema infrastrukture... Ovakav pristup imate u zemljama trećeg svijeta, Afrike i Centralne Azije. Možete li zamisliti ovakvu situaciju u Norveškoj, Austriji ili Češkoj? - zapitao se Jokić.

Na pitanje koja je razlika između kurikularne reforme i škole za život, Jokić navodi kako je cjelovita kurikularna reforma bila sveobuhvatna, odnosno obuhvaćala je sve razine obrazovanja, zdravlje, poduzetništvo, osobni i socijalni razvoj...

- Napravljena je i u aspektu pripreme odgojno-obrazovnih radnika kako bi mogli promijeniti način poučavanja, kako se uči, gdje, s kime se uči, s kojim materijalima ... Iz onoga prije nedostaje mnoge stvari poput izbornosti smjena, načina rada s darovitim učenicima i učenicima s poteškoćama - individualizirano ... u nekim predmetima kao što je informatika navodilo se eksplicitno da ne bi sjelo biti više od 15 učenika i da svaki ima računalo, kao i u slučaju tehničke kulture, inovacije u samom načinu organizaranja nastave gdje ostavljeno školama da same izaberu ... nije se adekvatno pripremilo one koji trebaju provoditi proces - ne možete preko noći doći i reći sad će se raditi na drugi način. Za bilo koju sustavnu promjenu potrebna je adekvatna priprema. Bez nje, iznevjerena su ne samo očekivanja javnosti, nego i onih koji je trebaju provesti. Nije jasno ni što će se događati sljedeće godine. Preko noći se stvari ne rade - govori Jokić.

Jokić smatra kako je važno i kako se uči i što se uči, jer jedno ne ide bez drugoga.

Jokić smatra da ljudi nisu razumjeli što treba mijenjati.

- Sve se svelo na uvođenje Štulića u lektiru i navodno izbacivanje Marulića. A važno je da bilo da mlade osobe od vrtića do kraja škole znaju rješavati probleme, kritički misliti, kako učiti, da budu kreativni i inovativni u svim predmetima. Ako želite biti društvo u 21. stoljeću, trebate surađivati, a ne se samo natjecati - navodi Jokić.

Na pitanje kad bi se vidjeli efekti te škole, Jokić smatra da su neki efekti vidljivi odmah, posebice kod zemalja koje su uspješno prošle, kod drugih se efekti vide za pet godina, ali u punom obimu za 15 do 20 godina. 

- I tu je jedan od problema s politikom - vrijeme, taština, da nećeš ti biti taj slavljeni pa kažu političari - nemam ja vremena za to. Ali da mu kažeš da treba izgraditi most, znate koliko glup moraš biti da vam netko kaže da za most treba pet godina, a onda kažete za jednu - navodi Jokić.