Mene je život uništio, gore mi ne može biti, govori nam Ivanka Hudić, majka ubijenog Gorana (15) i snaha Cilike Hudić (62). Njih je u Velikoj Veterničkoj u noći na 27. ožujka 2008. ubio Ivan Korade.

Od krvava pohoda, tijekom kojeg je od 25. ožujka do 3. travnja Korade svirepo ubio pet ljudi, baku i unuka Hudić, Davora Petriša, Franju Kosa i policajca Kobri Marija Kusanića, prošlo je sedam godina. Vrijeme nije mnogo promijenilo ovo mjesto. Velika Veternička, mjesto je u kojem na spomen Korade svi šapuću.

- Ne možemo to zaboraviti, to nas je obilježilo i promijenilo. U Veterničkoj se više ne živi kao nekad. Nesvjesno i dalje živimo u strahu, kao da duh Korade lebdi nad nama i prijeti nam - govore tiho tamošnji mještani. 

Kažu, s obitelji Korade, sinom Marijem (26) i udovicom Ljiljanom, ne komuniciraju mnogo. Ne mogu im oprostiti, posebno udovici, što i danas brane zločin.

- Ljiljana mi se nikad nije ispričala. Iskreno, ne znam ni kako bih reagirala. Njezine me riječi možda više bole od svega kaj se dogodilo. Nikad neću preboljeti kad je govorila da njezin muž nije kokošar da ubija ljude. Znači, moje dijete je bilo kokoš? - i nakon toliko godina majka ubijenog Gorana ne može preboljeti uvrede. 

S obitelji Korade bili su i na sudu. Tužili su ih za naknadu štete za duševne boli. No od tužbe su nakon sedam godina morali odustati.

- Da nismo odustali, izgubili bismo i morali platiti trošak 100.000 - tužno govori Nikola Hudić (27), brat ubijenog Gorana. 

Kolege ubijenog policajca zapalili su svijeće kraj vikendice iz koje je Korade izrešetao Kusanića, a potom ubio sebe. Kusanićev sin Mario (6) rodio se 8 mjeseci poslije.