Liječnici i ostalo osoblje ovdje padaju s nogu, svakoga im dana sad već dolazi preko 30 novih teških slučajeva. Ne vjeruju svojim očima i ušima da “tamo vani” ljudi, njihovi sugrađani, ne vjeruju da se bolesnički kreveti pune nesmiljenom brzinom, i da ljudi umiru u sve većem broju.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI: 'Padamo s nogu'
- Što je to, jer ne vjerujem da je ljudska glupost u pitanju, prije bahatost! Da, kreveti su nam puni, sve puniji, osoblje puca po šavovima, teško nam je svima. I mi imamo obitelji, život, koji je sad posvećen samo ovome. Kad netko ispadne iz sustava zbog premorenosti ili bolesti, nemamo ga kime nadoknaditi jer nedostaje ljudi, priča nam jedna od liječnica u Dubravi. Nevjernim Tomama, kao i njena kolegica, poručuje da se od korone umire, gledaju to na svoje oči, i gledat će sve više ako se još uvijek zdravi ljudi ne prizovu pameti. Popunjeno im je sad već 200 kreveta, nema tri dana da ih je bilo 160, a ukupno ih je 270. Kapaciteti će se u bolnici širiti dok, najgori je scenarij, svih njenih 600 kreveta ne budu zauzimali samo oboljeli od korone. No tko će s tim pacijentima raditi, nema liječnika, nema sestara, sad već rade prenapregnuto. Što će biti s dolaskom još hladnijih dana, ne žele, kažu, ni zamišljati. Jedina im je želja da im pomognu svi - poštivanjem mjera i izbjegavanjem okupljanja, a ako ne bude ni tako išlo, da im pomogne Stožer s još restriktivnijim mjerama. Inače će sve popucati.
Sve više ljudi na respiratorima
- I nama je liječnicima teško gledati ove ljude na respiratorima, same, do kojih njihova obitelj ne može niti se oni obitelji mogu javiti. Jest, umrli bi prije ili kasnije, kako to opća populacija voli reći, ali mogli su živjeti dulje. Tko ima pravo ikome drugome uskraćivati još koji mjesec, pa čak i više godina života, pogotovo ako je cijena tako mala - nošenje maske i držanje distance, neodlazak na okupljanja, ogorčena je liječnica s kojom smo razgovarali. Oni satima rade pod teškom opremom, a onda “vani” čuju kako se zbog maski ljudima “oduzma sloboda”. Nastavi li se ovako, u Hrvatskoj se više nitko neće moći liječiti - ni oboljeli od Covida niti ostali, jer ih neće imati liječiti tko, i gdje. Otprije je već liječnika i sestara, medicinskih tehničara premalo, sad se taj manjak itekako osjeća.
- Ne mogu shvatiti kako ljudi i dalje misle da je korona prehlada, i da situacija nije opasna? Pa toliko je slika odavde otišlo, toliko smo apela odaslali. Ako ne vjeruju informacijama u Hrvatskoj, vide li kako je u svijetu, kaže doc.dr.sc. Jasminka Peršec.
Ona je predstojnica Klinike za anesteziologiju KB Dubrava i predsjednica Hrvatskog društva za intenzivnu medicinu. S ljudske strane, kaže nam, može razumjeti da je ljudima dosta svega, restrikcija ponajviše, ali to je sad priča cijeloga svijeta, i moramo ju što prije završiti.
Kapaciteta je sve manje
- Ne smijemo biti bahati i rugati se ovoj bolesti, činjenicama. Reći ću vam što je danas činjenica. Oni koji dođu k nama sad puno brže dospijevaju na respirator, druge metode s kojima pokušavamo prije respiratora više nisu efikasne kao dosad. Puno su teže kliničke slike. Neke smo bolesnike dosad uspijevali dobro rješavati tehnikama neinvazivne mehaničke ventilacije, visokim protocima kisika, sad nam ta terapija jednostavno više ne uspijeva. Sve se brže dolazi do krajnjeg ishoda, mehaničke ventilacije, odnosno respiratora, otkriva dr. Peršec. Dodaje kako je donedavno prosječna dob teško oboljelih bila 77 godina, sad se već spušta prema 60. A kad bolesnik s teškom dijagnozom jednom na respirator dođe, na njemu je danima, i oporavak traje jako dugo. Automatski, kaže liječnica, stanje se dodatno komplicira zbog drugih bolničkih infekcija, kojih je oduvijek bilo.
Sve je više zaraženih koji zahtijevaju bolničko liečenje, i sve više mlađih ljudi s težim kliničkim slikama, potvrđuje i prof. dr. sc. Ivica Lukšić , predstojnik Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta, koji koordinira bolničko liječenje oboljelih od COVID-19 za Grad Zagreb.
- Imamo trudnica, i mladih, stvari se pogoršavaju, moramo se dozvati svi pameti. Svima nam u fokusu mora biti opterećenost zdravstva, inače se nitko više neće moći liječiti, apelira na svijest građana. A gdje je prava zima tek... Liječnici je se ovdje boje, ne žele, kažu nam, ni razmišljati toliko unaprijed, strepe što će biti. Virus će se i više širiti u zatvorenim prostorima, a što je veća njegova količina koja uđe u tijelo, teži je i tijek bolesti. Zato su maske i distanca od presudne važnosti, zato će liječnici i epidemiolozi ponavljati to do posljendjeg daha. Što više zaraženih bude, zaključuju, bit će i više teže oboljelih, a time onda i više smrti, tako to ide...
- Frustrira nas ova situacija, u kojoj ljudi ne shvaćaju da mi ne možemo čitav sustav sami iznijeti, društvo se mora solidarizirati da bi se situacija popravila, apelira dr. Lukšić. Stožer mora procijeniti kaže, politika, trebaju li nam veće restrikcije, kazne...
Što ako, kako se neslužbeno “šuška”, nakon Svih Svetih krene novi, makar i parcijalni lockdown, hoće li nam svima od toga biti bolje? Naravno da neće, samo gore, ostajat ćemo bez kruha i krova nad glavom. Ostajat ćemo, još gore, bez svojih bližnjih, sad već ne samo baka i djedova koji su se možda sa smrću pomirili, nego bez puno mlađih. Više ih korona neće ubijati samo zbog popratnih bolesti, famoznih komorbiditeta, nego sama od sebe, kažu nam liječnici potiho. Velike količine virusa zaista mogu ubiti i mladu, zdravu osobu, pokazala nam je to početkom godine Italija, pokazuju i drugi krajevi svijeta. A zbog preopterećenosti sustava ljudi neće moći na preventivne preglede, neke manje hitne zahvate, svačije će zdravlje biti na kocki.
'Nevjerni Tome, ne odmažite'
- Sestre premiještamo ovamo sa svih drugih odjela, to je manji problem. No nedovoljno je liječnika intenzivista i anesteziologa, upozorava dr. Lukšić. NIsu svi jednako obučeni, kaže. Slično kao s epidemiolozima, kojih je u državi svega stotinjak. Zato svakome od liječnika i sestara duboki naklon i hvala na onome što rade. Nevjerne Tome, ako ne mogu pomagati, nek’ barem ne odmažu nepoštivanjem mjera.
Neki od pacijenata hosipaliziranih u splitskoj bolnici za portal Cronika.hr otvoreno su progovorili o svojoj borbi. Neki nisu željeli otkrivati identitet, kao da se radi o sramoti.
- Zarazila sam se na poslu, dobila sam prvo malu temperaturu, pa je krenula malo veća, evo tu sam gdje jesam, upala pluća, teško dišem. Bolno je disati – kazala je pacijentica dok druga pak, također anonimno, kaže kako je mislila da se neće izvući. U bolnici je već 20 dana. Nikad prije nije bolovala.
- Nek’ ljudi dođu ovamo samo dva dana pa će vidjeti. Moram pohvaliti osoblje, svaka im čast, moraju se svakome posvetiti – s velikim je naporom ispričala žena. Pacijent koji se oporavio koronu je nazvao “sotonom”.
- Osjećao sam kao na umoru, nisu vjerovali da ću preživjeti do jutra. Dvanaest dana ništa nisam pojeo. Ovo je sotona. Sad sam počeo jesti, živnuo sam. Inače sam dijabetičar. Nije me strah da ću umrijeti, ali ne bih došao ovdje da mi nije stalo do života – kazao je pacijent.
- Jasno mi je da svatko tko ode na rivu misli da korona ne postoji, ali kad dođe na hitni prijem, onda vidi da postoji, poručuje iz Splita Prof. dr. sc. Ivo Ivić, predstojnik Klinike za intektologiju KBC-a Split. Od nevjerovanja nam neće biti bolje.