Ministar zdravstva Milan Kujundžić u razgovoru za Hinu govori o tome hoće li građani uskoro izdvajati više novca za zdravstvo, odbacuje ideju o vraćanju HZZO-a u Državnu riznicu, najavljuje kako misli riješiti problem duga veledrogerijama, ocjenjuje početak funkcionalnog spajanja bolnica, pojašnjava izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti i promjene u primarnoj zaštiti, te otkriva kako misli do kraja godine pokrenuti radove na Sveučilišnoj bolnici u Blatu.

Mogu li građani očekivati da će do kraja ove ili početkom iduće godine izdvajati više novca za zdravstvo, s obzirom da stalno ističete potrebu povećanja prihoda zdravstvenog proračuna?

Razina medicine koju imamo, a posebno ako želimo bolje, ne može se zadovoljiti sa 750 eura po glavi stanovnika, pa moramo naći model za povećanje prihodovne strane. Osobno zagovaram model "na više mjesta uzeti po malo", a to znači uzeti nešto novca od naknada i trošarina na cigarete, alkohol, gorivo i telefon, razmisliti o povećanju dopunskog osiguranja i uvođenju dodatnog osiguranja, te o plaćanju zdravstvenog doprinosa prema imovinskom cenzusu, kako bi oni koji imaju više i platili više. Stavljam to na stol svim političkim strankama, političarima i cijelom narodu. S ovom količinom novca nećemo moći izdržati pritiske koji dolaze s novim lijekovima, ugradbenim materijalima i zahtjevima pacijenata, i zato se svi ovi modeli trebaju staviti na stol, o njima treba raspraviti i donijeti odluku u Saboru.

Razmišlja li se o povećanju participacije i uvođenju tzv. poreza na rizično ponašanje, što znači plaćanje prema imovinskom cenzusu?.

Mislim da je bilo pogrešno smanjenje najviše participacije s 3000 kuna na 2000 kuna, jer je tada značajan broj ljudi odustao od dopunskog osiguranja, a to je bio jedan od oblika pritiska da se poveća broj osiguranika u dopunskom osiguranju. Imovinski cenzus nedavno su uveli Slovenci. U Hrvatskoj u ovom trenutku oporezujemo jedino plaće iz kojih građani izdvajaju 15,5 posto doprinosa. Mislim da doprinos ne smije biti veći jer je među najvećima u Europi i svijetu. No, postoje brojni ljudi koji itekako imaju druga dobra, a po toj osnovi ne plaćaju ništa, prikazuju najnižu plaću, a ostvaruju velike zarade u svojim tvrtkama, kao i oni koji se vode kao socijalni slučajevi i ne plaćaju ništa za zdravstvo, iako imaju značajna bogatstva. Kada sam govorio da treba uzeti nešto novca od cigareta, alkohola i telefona mislio sam na to da se odlukom Sabora dio novca od telefonskih usluga uzme od korisnika i uplaćuje u zdravstveni sustav ili da se iz cijene cigareta uzme nekoliko kuna koje će ići izravno u zdravstveni sustav. Ako postoji suglasje, to se može provesti u mjesec dana, ali ako ćemo zabijati glavu u pijesak i govoriti da novca ima, na duge staze nećemo voditi dobru zdravstvenu politiku.

Spominjete moguće poskupljenje dopunskog osiguranja, je li u redu ponovno posezati u džepove građana dok država svake godine ostaje dužna zdravstvu dvije milijarde kuna, što je zapravo generator dugova u sustavu?

U ovom trenutku ne zagovaram povećanje police dopunskog osiguranja niti ću to predložiti. Samo zagovaram da se razmotre svi modeli, da se vidi koliko se iz svega što spominjem može uzeti pa tek onda vidjeti treba li povećati cijenu dopunskog osiguranja i za koliko. Postoje stručnjaci koji to mogu vrlo brzo izračunati jer sada imamo osam milijardi kuna duga, svake godine potrošnja u zdravstvu raste za 5-10 posto, a nitko ne raspravlja tko će i od kuda to platiti. Kad je riječ o dugu države od oko dvije milijarde kuna za izvršeni posao, o tome treba glasno govoriti i ja o tome govorim. Očekujem da će to biti plaćeno.

Nedavno je spomenuta mogućnost povratka HZZO-a u Državnu riznicu, čemu su se oštro usprotivili Liječnička komora, udruge u zdravstvu, Sindikat umirovljenika, Udruga poslodavaca u zdravstvu i drugi. Hoćete li kao ministar braniti ostanak HZZO-a kao izvanproračunskog fonda?

O povratku HZZO-a u Riznicu nikada se nije razgovaralo ni na jednom tijelu i u mojoj nazočnosti to nije nikada nitko spomenuo. To su očito ideje pojedinaca, na koje sam tako i reagirao. Ja sam kao istinski demokrat spreman o svemu razgovarati, pa tako i o tome, međutim mislim da ta ideja nema opravdanja, nema nikakvih argumenata da se HZZO vraća u Riznicu. Kada dođe do toga, kada se iznesu argumenti i brojevi, kao ministar ću to braniti i reći da to ne treba raditi i da time nitko ne dobiva ništa.

Veledrogerije ponovno pritišću i s pravom traže plaćanje golemih dugova za isporučene lijekove i potrošni materijal. Što ćete napraviti?

Nisu bili istiniti napisi nekih medija o sastanku koji se navodno trebao održati s veledrogerijama početkom tjedna, jer on nije bio dogovoren. Nekada sam neugodno iznenađen kako neki mediji krivo izvještavaju i nepotrebno dižu paniku i vjerujem da neće doći do poremećaja u opskrbi lijekovima. Razgovarao sam s veledrogerijama prije desetak dana, ovdje u Ministarstvu. Oni su iznijeli svoje probleme jer dugovi bolnica za lijekove i potrošni materijal u ovom trenutku iznose oko 2,8 milijardi kuna. Od toga je 2,5 milijarde kuna dospjelog duga, što im ugrožava poslovanje. Obavio sam razgovore s premijerom i dogovorili smo da ćemo s Ministarstvom financija tražiti rješenja kako mjesečno sukcesivno podmirivati taj dug. Veledrogerije bi zadovoljilo, kako su rekli, oko 100 milijuna kuna mjesečno, pa nam sada o tome predstoje razgovori s ministrom financija.

Nedavno ste izašli s uvođenjem prioritetnih lista čekanja. Kakvi su prvi rezultati pilot projekta koji se odvija u četiri bolnice? Koliko je pacijenata dosad upućeno na taj način, kakve su reakcije?

Osim prva dva dana, kada se sustav uhodavao i bilo je tehničkih problema, sada stižu pohvale brojnih liječnika primarne zdravstvene zaštite, ali i pacijenata. Liječnici su dobili mogućnost da svom pacijentu, kad posumnjaju u ozbiljnu bolesti ili na to ukazuju neki nalazi, osiguraju u roku tri dana pregled kod specijaliste, a on pak da u roku dva do četiri tjedna zakaže sve potrebne dijagnostičke postupke. Ovisno od danu, u ove četiri bolnice sada imamo 20-50 bolesnika na prioritetnoj listi, a kada se to uhoda i prenese na cijelu državu u drugoj polovici rujna, bit će to velika korist za ozbiljne bolesnike, koji više neće čekati tri, šest i više mjeseci.

U utorak je potpisan prvi ugovor o funkcionalnom spajanju između KBC-a Osijek i OB-a Našice, a najavili ste da će tako uskoro biti povezano prvih 12 bolnica. 

Jako sam zadovoljan. Ideja o funkcionalnom spajanju nije bila moja nego sam je naslijedio, a postoji desetak godina. No, uvijek je postojao otpor i lokalni razlozi zašto se u to nije išlo. Sada smo uspjeli prijeći s riječi na djelo, proces je krenuo i u idućih desetak dana 12 bolnica bit će funkcionalno povezano. To znači da će biti smanjen broj akutnih kreveta na odjelima gdje nema dovoljnog broja postupaka i specijalista, sve u svrhu zašite pacijenata, njihove sigurnosti i kvalitete liječenja. U ponedjeljak idem u Knin i Šibenik, a u srijedu u Ogulin i Karlovac. Kroz spajanje ćemo malim bolnicama osigurati dolazak specijalista iz velikih bolnica, pa tako za 85 posto dijagnostičkih postupaka pacijenti iz Našica više neće ići Osijek, čime ćemo povećati polikliničku djelatnost. Većina pacijenata pregled će moći obaviti najbliže mjestu stanovanja, umjesto da putuju 50-100 kilometara. Kad govorimo o materijalnim uštedama, kratkoročno bi se u tih šest ustanova moglo godišnje uštedjeti 50-100 milijuna ali dugoročno puno više, jer se više neće kupovati operacijski stolovi i drugi alati koji su puno koštali, a bili su vrlo malo rabljeni, ostvarit će se uštede i po osnovi dežurstava i organizacije službe. Također, smanjenjem akutnih kreveta osigurali smo povećanje kreveta za kronično liječenje i palijativu za nula kuna.

To znači da ćemo dobiti više palijativnih kreveta u cijeloj Hrvatskoj?

U svakoj od tih šest bolnica postoji potencijal za 30 do 70 kreveta koji za nula kuna mogu biti pretvoreni u krevete za kronično i palijativno liječenje. Tu će biti izmješteni bolesnici koji sada leže na drugih odjelima - neurokirurgiji, kardiokirurgiji ili nekoj drugoj intenzivnoj skrbi, i zauzimaju krevete akutnim pacijentima. Tim ćemo bolnicama nabaviti respiratore budući da su palijativni bolesnici doživotno ovisni o respiratoru. Kad sve zbrojimo, u tih šest bolnica imat ćemo do kraja mjeseca između 300 do 400 palijativnih kreveta.

Što će biti s bolnicama koje neće pristati na funkcionalno spajanje iz političkih ili drugih razloga? 

Ne sumnjam da će biti otpora, ali ako se sve pokaže dobrim i ako uporabimo metodu pregovaranja koju smo dosad rabili, kroz brojeve, argumente i struku, onda to popušta. Govorim o pregovorima koji će biti korektni i gdje će se prvenstveno štititi interes pacijenta, kvaliteta i sigurnost liječenja. Mislim da će se polako dobivati suglasnost, ali ne lako i preko noći. To je proces.

Do kraja godine najavili ste izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji bi trebao uspostaviti sustav kontrole i nagrađivanja najboljih. Kako ste to zamislili?

Nagrade bi bile vezane uz ekonomski i stručni prebačaj te izvršenost posla. O iznosima još nismo razgovarali, no moj će prijedlog biti da liječnik koji je u mjesecu napravio 10 posto posla više od norme, dobije plaću uvećanu za 5-7 posto, a ako je normu prebacio 40 posto za 15-30 posto veću plaću. S druge strane, važno je regulirati sustav koncesija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i razriješiti situaciju u kojoj ljudi rade za domove zdravlja i potplaćeni su u odnosu na kolege koji su u zakupu. Ne želim prejudicirati, jer o tome traje rasprava, ali nastojimo napraviti model sličan onima u Austriji, Njemačkoj ili Švicarskoj. To znači da osnovna institucija treba biti ordinacija, iz čega proizlaze prava i obaveze, a ne kao sada, da su ljudi uzeli prava, a od obaveza bježe jer im to omogućuje zakon. Primjerice, u Našicama hitna pomoć je u bolnici jer liječnici koncesionari ne žele dežurati i nemaju organiziranu službu izvan bolnice. 

Znači li to da ste spremni sve ordinacije primarne zaštite dati u koncesiju, kako to traže primarci, uz uvjet da se oni obvežu dežurati?

Na određeni način da, to su modeli u tim zemljama, no moraju ostati obveza grupne prakse i dom zdravlja, ali na drugi način, kako bi se djelovalo unutar službe koja će biti organizirana i sigurna.

I vi ste jedan u nizu ministara zdravstva koji najavljuje Sveučilišnu bolnicu u Blatu, odnosno ulaganje od 500 milijuna eura u 10 godina, a kao prvu fazu izgradnju nacionalne dječje bolnice. Rekli ste da ste dobili podršku premijera, kako taj golemi pothvat mislite realizirati?

Većina zagrebačkih bolnica toliko je stara i derutna da u njih više nema smisla ulagati, jer je to krpanje rupa i bacanje novca. Obveza nam je napraviti ono što rade i drugi, poput Bratislave koja također ima stare bolnice koje datiraju još iz Austrougarske. Krpati Vinogradsku, Klaićevu, Draškovićevu, Merkur i Sveti Duh je gašenje požara i zatvaranje očiju jer to znači da za 20 godina nećemo imati doslovce ništa. Stoga je onaj tko je ranih 80-ih prošlog stoljeća imao viziju bolnice u Blatu uistinu bio vizionar. Više sam puta bio tamo i odveo više stručnjaka. To nije apokaliptično već impresivno zdanje, statički vrlo kvalitetno napravljeno, pri čemu treba provjeriti odgovara li projekt od prije 30 godina funkcionalno sadašnjim potrebama. Eksperti su mi rekli da bitnih zamjerki nema i da se može napraviti kvalitetan objekt bez bitnih promjena. Ako se to potvrdi, s time trebamo ići u etapama jer Hrvatska ne može osigurati 500 milijuna eura. Novac bi se treba osiguravati iz EU fondova ili iz proračuna, kombinacijom ta dva izvora ili kroz javno-privatno partnerstvo. Uz to, vlasnik starih bolnica je država, pa i tu postoji značajna količina novca koja bi se dobila. Vlasništvo nad objektom u Blatu ima Grad Zagreb i dogovorio sam sastanak s gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji je izrazio veliki interes za projekt. U svakom slučaju, ako se u prvoj fazi u iduće 2-3 godine napravi dječja bolnica, a onda svake dvije godine bude dograđivalo i selilo po jednu bolnicu, kroz 10 godina osigurat ćemo visoku kvalitetu zagrebačke, a time i hrvatske medicine za idućih 50 godina.

Prvi bi korak trebala biti gradnja nacionalne dječje bolnice, za koju kažete da treba 130 milijuna eura. Odakle novac i kada?

Prvi korak je započeti s gradnjom dječje bolnice sa 400 kreveta, za što nam je s opremom potrebno 130 milijuna eura. Nedavno sam išao u Poljsku vidjeti njihovu dječju bolnicu, koju su napravili prije godinu dana s 500 kreveta, i oni su mi rekli da im je bilo potrebno 130 milijuna. Oko osiguranja tog iznosa vodim konkretne pregovore s ministricom EU fondova, a najavio sam se i ministrici znanosti i obrazovanja oko dijela novca iz EU fondova. Dio novca u iznosu od 60 milijuna eura koji je, kroz veliki rad u proteklih 6-7 godina, iz EU fondova osigurao ravnatelj Specijalne bolnice Srebrnjak Boro Nogalo za dogradnju te bolnice i translacijski centar, mogao bi se preusmjeriti, čime bi došli skoro do pola potrebnog iznosa. Ideja je da se tih 60 milijuna eura preusmjeri u novu nacionalnu dječju bolnicu, budući da bi u novu bolnicu preselili sadašnje dječje bolnice u Klaićevoj i na Srebrnjaku, te pedijatriju iz Vinogradske. Cilj je da se s EU-om ispregovara alokacija tih sredstava budući da izgradnjom nove dječje bolnice dobivamo bolju kvalitetu. Pitanjem izgradnje dječje bolnice intenzivno se bavim već nekoliko mjeseci i ako uspijemo i postignemo konsenzus na svim razinama, s radovima u Blatu započeli bi već krajem ove godine.