Kuća šestogodišnjeg Petra Doknjaša posljednja je u nizu u Ulici A. G. Matoša u Bošnjacima i zasuta je golemom količinom leda, kao kišom s neba. Pročelje kuće posve je uništeno, sve unutra prokišnjava, dignuli su se laminati, slijeva se niz zidove... Crijep su Doknjaševi dobili brzo, pokrpali krov, ali Petrovu mamu Anu silno je zabrinulo to što je u sinovoj sobi led uništio vanjsku jedinicu klima-uređaja i više ne radi. A Petar ne može biti bez klime.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
- Vidio sam da je netko napisao kako obitelj Doknjaš hitno treba klimu jer je maleni Petar transplantirani bolesnik. Odmah sam im se javio i rekao da ću im ja kupiti klimu i dovesti. Nisam tad znao od čega boluje Petar, ali sam znao da će mi ta klima biti najdraži dar koji sam ikad nekome dao, između ostalog i zato što se moj sin zove Petar i isto su godište. Kad san došao k obitelji Doknjaš, dočekao me maleni Petar i skočio mi u zagrljaj. Silno mu je bio zanimljiv moj kombi, na kojemu su nacrtani svi napuhanci koje imamo u ponudi, i rekao sam mu da odabere koji želi da mu dovezem za rođendan. A onda mi je njegova mama rekla da je Petar rođen s pola srca, da je bio kritično do transplantacije srca, na kojoj je bio prije dvije godine, ali sad je odlično. Zbog posebnih okolnosti ne bi smio biti u vrlo zagrijanom prostoru, pa mu je klimatizirana soba neophodna, a klimu im je uništio led. Još mora paziti na zdravlje, ali sad je zdrav dječak. On mi je spremno pokazao svoj velik ožiljak na prsima. To me jako rastužilo. Sad će me svaka klima koju budem vidio podsjetiti na njega i na zagrljaj koji mi je dao nakon što je dobio njemu tako važan dar - kaže nam u dahu Josip Kordić (36) iz Vinkovaca za kojeg se već zna da je čovjek velikog srca i humanitarac.
Josip je Petrovoj mami Ani rekao kako nije on jedini zaslužan za kupnju novoga klima-uređaja jer su u tome sudjelovali i neki njegovi prijatelji koji su dali novac kako bi dječaku osigurali taj uređaj. Doknjašima se odmah javio i majstor koji ugrađuje klime, tako da će Petar imati sve spremno kad opet počnu vrućine.
- Otišao sam od njih i sretan i tužan. Obećao sam Petru da ću doći s napuhancem koji je odabrao i sa svojim sinom Petrom da zajedno skaču po njemu. Doknjaši su divna obitelj i drago mi je da sam ih upoznao - rekao je Josip i odmah krenuo dalje niz ulice Bošnjaka raznoseći sakupljeni crijep.
Dan nakon velikog nevremena u Bošnjacima, gdje su ledene bombe u ponedjeljak navečer izlupale gotovo sve krovove u selu, najtraženija roba za sve mještane je crijep. Društvene mreže prepune su vapaja obitelji za crijepom, kojeg je u nekim slučajevima teško i kupiti jer je riječ o starijim vrstama kojih više nema na tržištu. S druge strane, oni koji su spremni pomoći iz cijele Slavonije nude svoje zalihe, ali nema tko dovesti ih u Bošnjake.
Uvijek spreman pomoći
Kao i uvijek do sada, u pomoć je priskočio Josip Kordić (36). On je svoj kombi i prošle godine nakon olujnog nevremena u županjskom kraju iskoristio kako bi, sa suprugom i dvoje male djece, prikupljao crijep po Slavoniji. Prešao je više od 1500 kilometara i primio tisuće poziva ljudi koji su ga zvali da im doveze tako potreban materijal za krov prije nego što kiše natope ono malo što im je preostalo u kućama. Isto to radi i ovih dana.
Suosjeća s ljudima u Bošnjacima jer su se tek oporavili od prošlogodišnje oluje, popravili kuće, sredili krovove, zasijali njive, a sad im se opet dogodilo isto.
- Ne znam. Ne mogu mirno gledati tuđu patnju i muku. Ako mogu pomoći, pomoći ću na bilo koji način. Imam taj kombi, kojim radim dodatni, honorarni posao, s dječjim napuhancima. Zašto onda ne bih uskočio s prijevozom kad su ljudi već spremni pomoći jedni drugima?!